Jasen Mesić, danas veleposlanik u Rimu, a tada saborski zastupnik HDZ-a, na konferenciji za novinare optužio je ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića da uoči poraza na parlamentarnim izborima uhljebljuje članove SDP-a. Pritom je nizao primjere u parkovima prirode Velebit, Biokovo, Lonjsko polje, pa je spomenuo i zapošljavanje bratića premijera Zorana Milanovića u Nacionalnom parku Krka na mjestu rukovoditelja za tehničke poslove. Aktualni HDZ-ov ministar okoliša Tomislav Ćorić za člana Upravnog odbora parka Biokovo imenovao je ujaka premijera Andreja Plenkovića, imenovanjem ravnatelja NP-a Plitvička jezera izazvao je raskol u ličko-senjskom HDZ-u, a i izbor ravnatelja NP-a Krka samo je potvrdio kadrovski princip “sjaši Kurta da uzjaše Murta”. I to u njegovu najširem smislu jer samo smo jednopartijske kadrovske uzuse pretočili u višestranačke, dakako, u oba slučaja, sve u skladu sa zakonom.
Vlada s najviše dužnosnika
Stranački izbor premijerova i ministarskih timova očekivan je radi provedbe izbornih obećanja. Ali svoditi izbor menadžera u državnim i lokalnim tvrtkama te članova stručnih i neovisnih tijela u općini, gradu, županiji i državi na uhljebljivanje stranačkih i/ili koalicijskih i nepotističkih podobnika bez odgovarajućih ili slabijih kvalifikacija, to je nekompetitivno, štetno, najveći neprijatelj meritokracije i temeljna odlika klijentelističkog društva. Takav način upravljačkog razmišljanja izgradio je Vladu s najviše ministarstava i dužnosnika. Dio njih su neupitni stručnjaci i motori unutar pojedinih resora. Ali problem su padobranci ubačeni zbog “više političke sile” koji već svojom pojavom kao najbolje plaćeni i s brojnim povlasticama, a osobito u slučaju potkapacitiranosti, unose nezadovoljstvo, negativan odnos prema radnoj etici i djeluju demoralizirajuće za sustav.
Bi li se osjetilo u Ministarstvu pravosuđa i javnosti da Vlada ostane bez usluga državnih tajnika Josipa Salapića (HDSSB) i Jure Martinovića (Promijenimo Hrvatsku)? Što će građani dobiti zauzvrat od angažmana državne tajnice Josipe Rimac (HDZ) i pomoćnika ministra Dejana Drakulića (SDSS) u Ministarstvu uprave, kojima će u tri godine biti isplaćeno više od pola milijuna kuna plaće? Hoće li i pripadnici srpske manjine imati neke koristi od Mile Horvata (SDSS) u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, recimo barem da dobiju struju u nekim selima? Što će nam donijeti angažman drugog državnog tajnika u tom resoru Ive Milatića (HNS)? Ili Majde Burić (HDZ) u Ministarstvu rada?
Može li se od državne tajnice Margarete Mađerić (HDZ) očekivati spasonosna rješenja za demografsku katastrofu ili je i njezin rad doveo do buntovnog odlaska demografa Marina Strmote jer je, dosljedan struci, odbio sudjelovati u političkoj gradnji demografskih Potemkinovih sela. Znamo li što je misija politički nametnutih kadrova, osim što znamo koliko nas košta zadovoljenje apetita koalicijskih partnera i stranačkih zaslužnika ili, kako bi Plenković to diplomatski vještije rekao, cijena političke stabilnosti. Uz plaće, tu idu i vozila, vozači, tajnice, oprema ureda, računala, mobiteli, dnevnice za putovanja, naknada za odvojen život... Tek to zbrojeno daje cijenu uhljeba na razini Vlade i ministarstava, što je vrh sante leda našeg uhljebničkog sustava jer ista se logika širi i na druga državna tijela i tvrtke pa u županijama, gradovima i općinama, osobito gdje god stranački miljenici postanu čelnici. Vlada je u četvrtak smijenila ravnatelja Državnog zavoda za statistiku Marka Krištofa (SDP) koji se, uzgred, pokazao, sudeći po reakcijama, dobrim izborom. Zamijenila ga je Lidija Brković, a njezine “statističarske” sposobnosti nisu uočene u HNB-u, nego u HDZ-ovu Odboru za financije. I financijašica Dora Matošić (HDZ) imenovana je šeficom Središnjeg klirinškog depozitarnog društva. Saša Bilić (HDZ) postao je čelnik uprave APIS-a, tvrtke prepoznate po zapošljavanju SDP-ovih menadžera. Josip Bilaver, bivši predsjednik Mladeži HDZ-a, imenovan je predsjednikom Upravnog vijeća Lučke uprave Ploča, odlukom Vlade. Dok je SDP ukinuo Državni inspektorat, HDZ ga je vratio i za glavnog državnog inspektora imenovao Andriju Mikulića koji, zahvaljujući članstvu u HDZ-u, bez šalabahtera ni sam ne može pobrojiti sve dužnosti i poslove koje je radio. I takve “Katice za sve” srozavaju kadrovske kriterije u ovako maloj zemlji, još u tranziciji, što je prilično nedomoljuban pristup, tobože društveno angažiran, a zapravo sebičan s elementima grandioznosti.
Koliko se pravilo “sjaši Kurta da uzjaše Murta” afirmiralo, govori nam i to što od šestero kandidata koji su ispunjavali uvjete za čelnika NP-a Krka samo jedan nije bio član nijedne stranke, s tim da, tko ne poznaje lokalne šibenske okolnosti, Šakića kao člana SDP-a koji se javio na HDZ-ov natječaj proglasio bi hrvatskim optimistom godine. Međutim, zbog “favoriziranja” Josipe Rimac čak se i on pokazao kao bolji izbor ako već ne bi bila izabrana Nella Slavica, isticana kao favoritkinja čelnika županijskog HDZ-a Nediljka Dujića. Izbor Rimac vjerojatno bi izazvao potrese unutar HDZ-a na šibensko-kninskom području, kakve je u Lici izazvao izbor ravnatelja NP-a Plitvička jezera. I to govori kako je nepotizam duboko pustio svoje korijene te mu ni zakon i pripadnost braniteljskoj populaciji, pa ni stranačka podobnost ništa ne znače. Ako dr. Ljiljana Zmijanović nije izabrana sa svojim stručnim kvalifikacijama i iskustvom u NP-u Krka, kakve onda šanse imaju nestranački stručnjaci na natječajima? Čelnica GLAS-a Anka Mrak Taritaš kao HNS-ova ministrica samu je sebe imenovala za šeficu stručnog povjerenstva.
Ni zatvor nije prepreka
Čak ni zatvorsko iskustvo više nije prepreka pa je Zvonko Spudić (HNS), iako je 14 mjeseci bio u zatvoru zbog kaznenog djela počinjenog dok je bio načelnik općine Barilovići, imenovan direktorom HEP-ova Distribucijskog područja Karlovac, te vodi lokalni HNS, baš kao i Željko Sabo u lokalnom SDP-u nakon zatvorske osude za mito. Politika to pravda rehabilitacijom premda zakonski rokovi brisanja osude još nisu istekli.
Svaki uhljeb, osobito na poziciji moći, i sam je skloniji prakticirati sličan obrazac ponašanja pri izboru kadrova ili poslovnih partnera. Tako se šire osobni i stranački utjecaji. “Ruka ruku mije” drugi je važan princip uhljebništva. Zar se od ministarstva s tradicijom HDZ-SDP uhljebništva može očekivati da će s nultom tolerancijom uhljebništva tretirati zapošljavanje devet članova HNS-a od kada je na čelo Fonda za zaštitu okoliša došao Dubravko Ponoš (HNS). Ante Rados je 2016. u konkurenciji još pet kandidata izabran za čelnika Turističke zajednice Zadar, a kako, osim fakultetskog obrazovanja, nije imao iskustva na tim poslovima, mediji su zaključili da je presudilo poznanstvo s Tomislavom Karamarkom. Nakon dvije godine, lani usred sezone, dao je ostavku iz želje “da se našem Gradu i s ove pozicije omogući još bolje i više”. Zamijenio ga je kineziolog Mario Palek, prijatelj gradonačelnika Branka Dukića, koji je, iznimno, osobno predsjedao Turističkim vijećem kako bi pri izboru jamčio za svog prijatelja. Palek je o svom nedostatku specifičnih kvalifikacija za Slobodnu Dalmaciju rekao: “... a što se tiče struke kao takve, ja isto postavljam pitanje što je to struka u turizmu? Volio bih čuti definiciju struke u turizmu s obzirom na to da je turizam ‘živo biće’ sastavljeno od niza segmenata kao što su kultura, ugostiteljstvo, trgovina, hotelijerstvo, sport, socijalni aspekti...”. Kako je Zadar prošao, vidjet će se, a Rados, on je ubrzo postao senzacija novog natječaja jer je postao šef zadarske agencije Jadrolinije u konkurenciji trojice kapetana.
Solidarnost nepotizma
Naravno, svi ti stranački odabranici, njihove obitelji, prijatelji i istomišljenici, svi sa sličnim očekivanjima, odana su biračka baza. Zato se ne provode ili se samo fingiraju reforme koje bi trebale dovesti do racionalizacije funkcija i procesa. Sustav nam je sve tromiji, neučinkovitiji i skuplji, ali kao takav je temelj vladavine političkih kasti kojima stoga ne pada na pamet piliti granu na kojoj sjede. I to ide sve do razine komunalne tvrtke. Tako je predsjednik HDZ-a u Kostreni, prema pisanju Novog lista, izazvao usred noći nesreću službenim vozilom komunalne tvrtke na čelo koje je došao kao koalicijski partner HNS-a. Vozilo nije smio koristiti izvan radnog vremena, ali već tada kao jedini kandidat na natječaju u HDZ-ovu Bakru osigurao si je mjesto direktora Komunalnog društva Dobra, na koje je stupio ubrzo nakon nesreće početkom ove godine. Imamo već medijski zabilježene primjere više razine nepotističke solidarnosti. Sin Željka Majcena, HDZ-ova moćnika u Zaprešiću, zaposlen je kao direktor komunalne tvrtke u općini Brdovec gdje je načelnik SDP-ov Alen Prelec, čiji je sin pak zaposlen u komunalnoj tvrtki u Zaprešiću koju vodi Majcen.
Tonči Restović među SDP-ovcima ušao je u legendu svojim buntovnim gardom naspram pokušaja prijateljskog patroniziranja od predsjednika dr. Franje Tuđmana na jednom prvomajskom okupljanju. Kasnije, kad je odlukom SDP-ova ministra Zmajlovića postao ravnatelj NP-a Krka, pokazao se vrlo snishodljivim spram SDP-ovih autoriteta kad je zaposlio Boška Poljaka koji je tada imao 23 godine staža u mirovini u koju je otišao iz JNA. To kadrovsko čudo objasnila je činjenica da je riječ o bratiću tadašnjeg premijera. Prošavši SDP-ovu inicijaciju, Vlada je Restovića imenovala Zmajlovićevim pomoćnikom. Restović se izvlačio kako nije znao da je Poljak premijerov bratić, što je bio i odgovor koji je nedavno spasio ministra Ćorića od suda Povjerenstva za sukob interesa jer ni on nije znao da je za člana upravnog vijeća parka Biokovo imenovao Plenkovićeva ujaka Marka Raosa. To što su mediji pisali da je Plenković nagovorio ujaka da odustane od gradonačelničke kandidature u Makarskoj u korist HDZ-ova kandidata Povjerenstvu nije bio dokaz premda je i ministar mogao i trebao to znati da je, istražujući Raosov profil, primijenio barem kriterije korisnika interneta. I pri izboru Nere Miličić za voditeljicu HTZ-ova ureda u Münchenu, po objašnjenju ministra Garija Cappellija, nije se znalo da je ona premijerova sestrična i kći Marka Raosa.
To što se premijerovu rodbinu, osobito vjenčanog kuma Igora Pokaza imenovanog za veleposlanika u Londonu ili brata ministrice kulture ili brata europarlamentarke Dubravke Šuice (koji je zaposlio premijerova šogora), imenovanih za mandata ove Vlade na utjecajne pozicije, unatoč kvalifikacijama medijski tretira kao uhljebe, posljedica je upravo poražavajuće sveprisutne kadrovske politike. Zar se baš toliko talenata krije među rodbinom, prijateljima i stranačkim drugovima moćnika na vlasti i kako je moguće da oni koji biraju u svome neznanju, koje nam samo otkriva površnost profiliranja kandidata, u zakonitim procedurama baš nikad ne pogriješe na štetu podobnih i rodbine, već često upravo na štetu kvalitetnijih kandidata.
‘Pa sve je išlo svojim tokom’
“To su sve odluke koje nemaju sa mnom veze. To su sve ljudi s imenom i prezimenom, obrazovanjem i kvalifikacijama. Neće ljudi koji su sa mnom u nekakvoj vrsti povezanosti prestati disati dok sam ja predsjednik Vlade”, komentirao je Plenković zapošljavanje svoje rodbine. Ali zar ih baš toliko mora disati punim plućima baš u njegovu mandatu!? Kako to da su u njegovu uredu, dok je bio eurozastupnik, stažirala djeca poznatih, kao i kod Dubravke Šuice. I kako to da Šuica, ako već Tončica Čeljuska nema profesionalnog odmaka na javnoj televiziji, nije odbila poklon majke svoje stažistice u obliku emisije u kojoj je ona jedini gost. HDZ-ov Ivan Kotarac kao 28-godišnjak imenovan je direktorom Stambenog gospodarstva Makarska pa je to u Makarskoj kronici protumačio: “Pa, mislim, sve je išlo svojim tokom. Prije toga bio sam gradski vijećnik. I tako, prošao sam sve te faze.” I mladi su inficirani. Večernji list se i za Kukuriku vlade bavio uhljebima pa je Josip Bohutinski tada napisao: “Rodbina, prijatelji i članovi SDP-a i HNS-a nisu imali u zadnje dvije i pol godine problema s pronalaženjem radnog mjesta. Procedura je uvijek bila pri tome zadovoljena, raspisivani su javni natječaji, a na njima je, eto, uvijek bio najbolji bratić premijera, sestra zamjenice ministra, kći pomoćnika ministra, suprug ministrice, pa čak sam ministar”. SDP je lani prvi “bacio kamen” na HDZ, i to priopćenjem, kako bi izbjegao protupitanja na njihovu osudu “bahatog uhljebništva kao uobičajenog HDZ-ova modela funkcioniranja”. Ako biramo takve, nismo li onda zapravo svi mi uhljebi.
Video: Izbacivanje Ivana Pernara iz Sabora
Kako nazvati Milanovicevu cistku na HRT, 43 urednika za 1 dan, Ostojic 3000 policajaca, Pusicka, Jovanovic ??? Kada to usporedimo s HDZom to je usporedba kokosinjca sa svemirskim brodom!!! Svima u rodu ili poznanicima s HDZom bi trebalo zbraniti zaposlavanje,, Zaposljavati one koje Milanovic i Ostojic nisu uspili????