Dvadeseta je godina otkako Henryk Klich (62) iz Poljske u Crncu nedaleko od Slatine živi kao „čovjek bez identiteta“. Točnije, bez ijednog važećeg dokumenta otkako mu je u listopadu 1994. godine istekla putovnica i viza. Nikad je nije obnovio pa danas za hrvatsku administraciju Henryk ne postoji.
Čovjek koji “ne postoji”
– Nema nijedan dokument. Nema nikakva primanja. Nije se mogao službeno zaposliti, ne može otići liječniku – o Henryjevu slučaju govori Mato Damjan, načelnik Općine Crnac. Selo se solidariziralo sa svojim sumještaninom koji živi od tuđe pomoći i povremenog rada “na crno”. Susjedi mu ispeku kruh, kupe kavu, jaja, cigarete, daju posao i odjeću. Dva do tri puta mjesečno Henryku općina podmiri trošak za namirnice u lokalnoj trgovini, kupi mu drva za zimu koja ispile djelatnici u javnim radovima. No to iziskuje pronalaženje rupe u zakonima.
– Ne možete mu uvesti struju jer nema dokumente, ne možete mu isplatiti novčanu pomoć jer za to nemate pokriće, a četiri godine poljsko veleposlanstvo nije nam izišlo ususret da mu pribavimo bar jedan jedini dokument – frustrirano govori načelnik Mato Damjan o mukama kroz koje općina prolazi u pokušaju da Henryku osigura normalan život.
Za Božić dobio struju
Nakon deset godina čekanja, za Božić je Henryk opet dobio struju. Općina i HEP konačno su uspjeli pronaći način na koji će poštovati sve propise. Henryk pokušava biti što manje na teret drugima. – Ja još radim po selu, samo ne uzimam novac nego mi daju hranu i piće – govori nam Henryk u dvorištu skromnog imanja na broju 55. Ovo mu je djedovina.
– Došli smo devedesetih godina u Crnac zbog kuće. Majka se ubrzo vratila u Poljsku, a otac i ja ostali smo ovdje živjeti. Na papire sam zaboravio, priznajem. Imao sam puno posla. U Poljskoj sam radio u rudniku, neko sam vrijeme bio i vozač kamiona. A tu sam sva sela prošao, “frajkao”, zidao, bio na krovovima – govori Henryk, koji živi sam.
Nikad se nije ženio, djece nema, a s braćom i sestrama koji žive u inozemstvu vrlo rijetko komunicira. Dokumenti koje mu općina pokušava ishoditi pomoći će mu da ne strahuje od deportacije. To mu je noćna mora. Općina je ustrajna u pokušajima da mu pribavi identitet, a ovih dana stižu im dobre vijesti.
– Dobili smo obećanje od prvog konzula da će mu uskoro izdati privremenu putovnicu, koja će vrijediti godinu dana. Pribavit će i dokumentaciju iz Poljske – poručuje načelnik M. Damjan.
Uh ne znam što reći osim rijeći podrške Henryku i načelniku opčine koji svaka mu čast pokušava pomoći što nije neobično za taj kraj gdje sam i sam rođen i znam za nekoliko slučajeva iz okolnih sela gdje se ljudi samoincijativno pobrinu za napuštene i lošeg imovnog stanja i zbog toga sam ponosan na svoje korijene.