Za Hrvate u Srbiji nema dvojbe. Bunjevci su, po njima, dio suvremene hrvatske nacije. Sumnjali u to nisu ni za režima Slobodana Miloševića koji je, ističu, Bunjevce čvrsto vezao uz sebe kako bi razbio hrvatsku identitetsku jezgru. Većina se Bunjevaca, pak, i izjašnjava Hrvatima. No, u Bačkoj adresu ima približno 16.000 njih, trećina, koji niječu hrvatske korijene i smatraju se zasebnom etničkom zajednicom.
Duhove je uzburkala nedavna izjava srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića kako Bunjevci “nisu ni Srbi ni Hrvati, već autentična slavenska narodnost”. Politika je, jasno je, na identiteskoj slici uvijek dodavala svoje boje.Razjašnjavamo porijeklo Bunjevaca, odakle su došli te kakva im je danas uloga na društvenoj i političkoj sceni u Srbiji, ali i izvan nje.
Bunjevci su izvorno živjeli u dinarsko-svilajskom prostoru, a prodor Osmanlija u 16. stoljeću raselio ih je u Liku i Hrvatsko primorje te, u drugom smjeru, u Bačku. Ime im se prvi put spominje 1622. Bila je to, po povijesnim izvorima, pogrdna oznaka za katolike.
– Pojava bunjevačkog identiteta ranonovovjekovni je, po tome, fenomen, što negira teoriju da su Bunjevci stari autohtoni slavenski narod – počinje dr. Robert Skenderović, predsjednik Znanstvenog vijeća na Hrvatskom institutu za povijest.
Na političkoj sceni u Bačkoj bunjevački identitet pojavljuje se, nastavlja, krajem 19. stoljeća, kao jedini identitet tamošnje hrvatske zajednice koji su tada prihvaćale mađarske vlasti. Osjećaji su ih, pak, vukli prema Hrvatskoj pa su se oslanjali na podršku biskupa Josipa Jurja Strossmayera, a poslije se čvrsto vežu i s braćom Antunom i Stjepanom Radićem. Propast Austro-Ugarske Monarhije nije im ispunila nade i popravila položaj.
– Kao što je mađarskim vladajućim krugovima do 1918. odgovaralo da se bački Bunjevci ne izjašnjavaju Hrvatima, tako je i nakon te godine srpskim nacionalistima bunjevština bila izvrstan instrument protiv hrvatske zajednice u Bačkoj – navodi dr. Skenderović.
Pritisci iz Beograda jaki su 20-ih i 30-ih godina, no bački Bunjevci uporno traže da im se prizna pripadnost hrvatskom narodu.
Nazivali se i Dalmatincima
– Još je zanimljivije da su komunističke vlasti nakon 1945. otvoreno priznavale hrvatstvo bačkih Bunjevaca te su proglasile svako odvajanje Bunjevaca od Hrvata velikosrpskom politikom – govori on.
Položaj Hrvata u Vojvodini od sredine je prošlog stoljeća sve teži. Srbijanske vlasti od 1991. i raspada SFR Jugoslavije potiču stvaranje bunjevačke nacije pa je uvode i u popis stanovništva.
– Ta je politika već na prvi pogled puna rupa i nelogičnosti. Bunjevci nehrvati imaju velikih problema u dokazivanju svoje navodne etničke zasebnosti. S jedne strane nastoje dokazati da su autohtoni narod u Bačkoj, iako je iz povijesnih izvora sasvim jasno da su se negdje na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće doselili iz Dalmacije. Na drugoj strani, neki od njihovih vodećih ljudi tvrde da su podrijetlom Dačani, iako je svima jasno da Bunjevci nemaju nikakve veze ni s Dačanima ni s Dacijom, današnjom Rumunjskom – kaže naš sugovornik.
Teorija je o podrijetlu nekoliko. Franjevci Bosne Srebrne u 18. su stoljeću, objašnjava, vezali ime Bunjevci uz rijeku Bunu i stvorili legendu o doseljavanju iz Hercegovine. Zanimljivo je i da su Bunjevci u Bačkoj u 17. i 18. stoljeću sebe najviše nazivali Dalmatincima.
– Hrvati su doista dugo, sve do 19. stoljeća, živjeli u okvirima regionalnih identiteta – hrvatskog, slavonskog, dalmatinskog, dubrovačkog, istarskog i bosanskog, bošnjačkog. No, to im nije smetalo da se međusobno prepoznaju dionicima istog naroda i iste kulture – uspoređuje. Srbijanske vlasti otvoreno se stavljaju na stranu Bunjevaca nehrvata. Njihovi akademski krugovi zagovaraju stvaranje bunjevačkog jezika.
– Najekstremniji primjer te politike pokazao se ovog ljeta kada je gradska skupština Subotice odbila prihvatiti kandidaturu uglednog hrvatskog intelektualca Nace Zelića za počasnog građanina s obrazloženjem da je neprihvatljiva sintagma „bunjevački Hrvat“ jer se time navodno ugrožava opstanak Bunjevaca nehrvata – ističe dr. Skenderović.
Takva politika odvajanja Bunjevaca od Hrvata, smatra on, direktno krši manjinska prava bunjevačkih Hrvata i dovodi u pitanje njihovu opstojnost u Bačkoj, “a time dovodi i opstanak cjelokupne hrvatske zajednice u Vojvodini jer bunjevački Hrvati čine njezin najveći dio”.
Podjela je posebno bila izražena za režima Slobodana Miloševića. Bunjevci su, reći će druga strana, od toga izvukli korist.
– Imali su zastupnike, ljude u visokopozicioniranim strukturama vlasti i javnim poduzećima. Nakon pada Miloševića, bili su maknuti sa svih pozicija jer su bili prepoznati kao sluge njegova režima. Taj je režim, naime, kršio ljudska prava u najvećem opsegu nakon Drugog svjetskog rata pa je nova demokratska vlast i njih prepoznala kao sudionike takvog pothvata – kaže književnik Tomislav Žigmanov iz Subotice.
Moderna nacija?
– Kad kažem Bunjevac, meni je to drugo ime za Hrvat – ne dvoji on. Podjela na Bunjevce Hrvate i Bunjevce nehrvate za njega je nasilna i neprirodna. Malo je i znanstvenih argumenata koji, naglašava on, govore da Bunjevci nisu Hrvati.
– Svatko se može izjašnjavati kako se osjeća. No, problem je što država podupire jednu vrstu izjašnjavanja, a drugu omalovažava. Lakše je u Srbiji ostvariti životnu karijeru kao Bunjevac nego kao Hrvat. Postoje podaci po kojima 70 posto studenata ne želi kolegu Hrvata za cimera. Biste li onda vi bili Hrvat? Ali to je ideologija – objašnjava.
Teško da se u 21. stoljeću, smatra on, Bunjevci mogu razviti u modernu naciju. Srbijanskim vlastima, dojma je, to nije ni važno.
– Glavni cilj izgradnje bunjevačke nacije jest da se zaustavi hrvatski element. Ne znam nijednog Bunjevca starijeg od 40 godina koji se nije bar jednom izjasnio kao Hrvat – navodi.
O formiranju suvremene nacije slično razmišlja i Slaven Bačić, čelnik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji.
– Naravno da je to smiješno jer Bunjevci koji sebe ne smatraju Hrvatima pretežito nastanjuju Suboticu i Tavankut, a mali je broj i u Somboru. Ukupno oko 16.000 osoba u cijeloj državi. A prešućuje se da Bunjevci žive i u Hrvatskoj, osobito u Hrvatskom primorju, Mađarskoj, Hercegovini. I svugdje se smatraju granom hrvatskoga naroda – poručuje. Srbija je, dodaje, putem svojih epigona iz Subotice pokušala 2007. i 2011. izvoz bunjevačkog pitanja u Mađarsku, no tamošnja akademija znanosti i parlament zauzeli su stajalište da su Bunjevci dio hrvatske nacije.
– Srpske elite još od Vuka Karadžića smatraju Bunjevce Srbima katoličke “vere”. Tako je bilo i između dva svjetska rata, no Tito je prekinuo te velikosrpske manipulacije. Milošević ga je uskrsnuo, ali ovoga puta polučio je znatnije rezultate – zaključuje Bačić.
Sutra: Kako je danas biti Bunjevac Hrvat i Bunjevac nehrvat?
Hrvatski mediji su jadni da ne mogu biti jadniji, jedno što su od medija jadnije hrvatske institucije na čelu sa "predsjednikom" Josipovićem i "premijerom" Milanovićem. Nikolić nešto bubne što je opće poznato u srpskom društvu i njihovom velikosrpskom fašističkom taktikom negiranja opstojnosti Bunjevaca Hrvata, i onda mediji o tome pišu par dana i na tome ostane - za razliku od medija, Josipović i Milanović ni riječi, ali da je obrnuto podigli bi se na sve četiri noge u odbrani srpstva u hrvatskoj. To nije od jučer, to nije od Nikolića ili Miloševića, to traje zadnjih 100 godina... aloooo večernjak