Polovica srednjoškolaca srpske manjine koji u Hrvatskoj pohađaju nastavu na srpskom jeziku i pismu želi studirati u Srbiji, trećina srednjoškolaca talijanske manjine u Italiji te 27,3% učenika mađarske manjine u Mađarskoj, a samo 10% srednjoškolaca češke manjine planira studij u Češkoj. Iako većina učenika, pripadnika manjina, kod kuće uglavnom govori materinskim jezikom, Česi najčešće u obitelji govore hrvatskim jezikom, a više od polovice učenika mađarske manjine u kući podjednako koriste i mađarski i hrvatski jezik.
Učenici srpske manjine koji se školuju na srpskom jeziku i pismu u obitelji uglavnom govore srpskim jezikom, a 43,5% učenika talijanske manjine u obitelji podjednako koristi i hrvatski i talijanski jezik. I manjina i većina imaju pozitivan stav prema multikulturalizmu koji omogućuje manjinama zadržavanje kulturnih posebnosti. Većinsko-manjinske razlike najveće su u Vukovaru i okolici. Pokazuje to istraživanje “Obrazovni izbori i stavovi prema multikulturalizmu i asimilacionizmu većine i manjine u četiri hrvatske višeetničke zajednice” Dinke Čorkalo Biruški, profesorice s Katedre za socijalnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, njezinih kolegica Lane Pehar i Margarete Jelić, Tee Pavin Ivanec s Učiteljskog fakulteta i Jasmine Tomašić Humer s osječkoga Filozofskog fakulteta.
Česi često govore hrvatski
Njihov znanstveni rad, objavljen u Društvenim istraživanjima, prvo je istraživanje koje opisuje sociodemografska obilježja učenika u A modelu manjinske nastave, u kojem se cjelokupna nastava odvija na jeziku i pismu manjina, upotrebu jezika u obitelji manjina te namjeru nastavka školovanja u zemlji podrijetla. U istraživanju je sudjelovalo 1568 učenika osnovnih i srednjih škola, pripadnika većine i srpske, češke, talijanske i mađarske manjine, te 2000 njihovih roditelja iz Vukovara i okolice, Daruvara i okolice, Istre te Baranje. Među njima su bila 722 učenika koji se školuju na jeziku i pismu manjina te 846 učenika većine iz škola na hrvatskom jeziku u tim sredinama.
Pravo školovanja na svom jeziku i pismu najviši je oblik zaštite manjinskoga identiteta, djeci omogućuje usvajanje jezika podrijetla i njegovanje manjinske kulture, ističu autorice istraživanja. Nema razlike u poznavanju hrvatskog jezika između učenika manjina i većine jer u prosjeku svi učenici postižu vrlo dobar uspjeh. Autorice istraživanja zanimalo je i kako se etnički izjašnjavaju učenici u Vukovaru, Baranji, Daruvaru i Istri koji pohađaju nastavu na manjinskim jezicima. Rezultati su pokazali da je samo nastava na srpskom jeziku i pismu monoetnična jer se 98% djece izjašnjava Srbima, dok nastavu na drugim manjinskim jezicima pohađaju i učenici hrvatske većine te drugih manjina. U školama s nastavom na talijanskom jeziku tek je 23,7% etničkih Talijana, a većina učenika izjašnjava se Hrvatima, u nastavi na mađarskom jeziku je nešto više od polovice Mađara i oko 30% Hrvata, a u nastavi na češkom jeziku 48,5% učenika izjašnjava se Česima, a Hrvatima njih 40%.
Ti podaci, navode autorice, pokazuju da pripadnici većine i drugih manjina u školama koriste priliku da usvoje još jedan jezik, ali i da se vjerojatno dio učenika u nastavi na manjinskim jezicima deklarira etnički drukčije, kao i da dio djece pohađa nastavu na jeziku obiteljskoga podrijetla iako se više ne izjašnjavaju kao manjine. Monoetničnost nastave na srpskom jeziku upućuje na složenost hrvatsko-srpskih odnosa u Vukovaru, a i moguće je da unatoč sličnosti jezika Hrvati i Srbi jezičnu posebnost doživljavaju kao sržnu za svoj identitet. Najsnažniji doživljaj ugroženosti kulture, jezika i običaja zabilježen je kod srpske manjine u odnosu na Čehe, Slovake i Mađare i u drugim istraživanjima, piše u radu.
Kad je riječ o modelu nastave koju preferiraju roditelji djece manjina, samo Talijani preferiraju model A u kojem se nastava izvodi na jeziku i pismu manjine, a njihova djeca model C koji predviđa dodatne sate učenja manjinskog jezika i kulture, dok su ostali sadržaji na hrvatskom. Srpska manjina preferira dvojezični model B u kojem je prirodna grupa predmeta na hrvatskom, a materinski jezik, povijest, zemljopis i glazbeni na srpskom jeziku i pismu, a mađarskoj manjini jednako su prihvatljiva sva tri modela nastave. Česi preferiraju model C s nastavom na hrvatskom uz dodatno učenje češkog jezika i njegovanje češke kulture. Kad je riječ o stavovima većine i manjina prema multikulturalizmu, manjine imaju nešto pozitivnije stavove od većine, čiji su stavovi prema multikulturalizmu također pozitivni. No, najmanje pozitivne stavove prema multikulturalizmu ima većina u Vukovaru i okolici.
(Dez)integracijski procesi
– Međutim, ističemo da su stavovi prema multikulturalizmu u našem istraživanju izrazito pozitivni, što nije slučaj u drugim istraživanjima većina u zapadnoeuropskim zemljama. Većinsko-manjinske razlike su najveće u vukovarskom kontekstu, a do izražaja dolaze poglavito u stavovima roditelja: vukovarska većina najmanje zagovara multikulturalizam (ali su stavovi i dalje pozitivni), dok ga manjinski roditelji u svim kontekstima jednako visoko zagovaraju – ističu autorice istraživanja. Očekivano, većina je nešto više za asimilaciju od manjine, ali ni manjina ni većina ne podržavaju asimilacionizam, koji zagovara kulturni univerzalizam dominantne grupe ne dopuštajući kulturne posebnosti. Najveću sklonost asimilacionizmu imaju većinski vukovarski roditelji i vukovarski kontekst, navode autorice, jedini je u kojem se većina i manjina uvijek razlikuju bez obzira na to o kojem je modelu obrazovanja riječ. To što polovica srednjoškolaca srpske manjine obrazovnu budućnost vidi u Srbiji upućuje na problematične (dez)integracijske procese.
– Budući da polovica djece u nastavi na srpskom jeziku planira studij u zemlji podrijetla, postavlja se pitanje potisnog faktora u srpskoj zajednici koji utječe na ovakve izbore djece. Naši razgovori s učenicima upućuju na to da postoje potisni faktori, izraženiji kod srpske djece nego kod druge manjinske djece, i to doživljaj diskriminiranosti, nepripadanja osim neposrednom zavičaju i tjeskobe da jezik kojim govore neće biti prihvaćen u drugim hrvatskim gradovima u kojima bi mogli studirati, zaključuju autorice istraživanja.
>> Pogledajte i ovaj video: Suzana Hitrec o upisima u srednje škole
Svatko može studirati gdje želi. Ako odaberu Srbiju, neka, ne vidim nikakvu prednost u tome, osim ako tamo imaju rodbinu, pa im je jeftinije... Od problema studiranja manjine, po meni je puno veći problem što npr. 90% studenata FER-a (ili sličnog fakulteta) misli se zaposliti izvan Hrvatske, a to u konačnici napravi čak njih 70%...