Građani Starog Grada na Hvaru imaju neobičan pozdrav. Na “dobar dan”
odgovaraju s “pomalo”! Kad sam to prvi put čuo, pomislio sam da je
posrijedi neka zafrkancija. Ali, nije. “Pomalo” je sažetak stare
mudrosti o tome da žurba nikamo ne vodi i da pretjerivanje samo škodi.
U svemu valja sačuvati mjeru, pa i s dobrim željama. “Pomalo” je
iskustvo koje je možda staro kao i sam Stari Grad, gotovo 2400 godina!
I
uvijek može dobro doći, a osobito u današnjoj Hrvatskoj koja se na
bezbroj mogućih i nemogućih načina nastoji izludjeti. “Pomalo” bi mogao
biti sveopći hrvatski pozdrav! Pomalo! nije izviknuo (a rado bi, da je
za pozdrav znao) Slaven Bilić kad je nedavno, nakon izgubljene utakmice
nogometne reprezentacije, opisivao bijes koji se sručio na njega i
najbolje hrvatske nogometaše.
Pjena im je curila iz usta dok
su režali na nas, zgroženo je o hrvatskim bjesovima referirao savezni
kapetan. Pomalo! o, kako je to strano našem sportskom svijetu,
neumjerenom u slavljenju pobjeda i sumanutom u suočavanju s porazom.
Da
oporba – politička, medijska, tajkunska – pomalo i popuno nastoji
srušiti vladu, to je dio demokratske igre, ali otkud toliko slijepog
bijesa? Pomalo! Jadrankina vlada sa Slovencima još ništa nije
zaključila, nego je samo otključala zaključane pregovore o ulasku
Hrvatske u EU. Za ljutnju uvijek ima vremena, a dobrih je poteza tako
malo! Pomalo! prošaptao je kulturni poslenik Šime Šimatović, u
muzejskom podrumu osnovao Hrvatski kulturni klub i pomalo počeo
opskrbljivati siromašne sredine glasovirima.
Posljednji je
instrument (od njih 30-ak) otišao u davno upokojeno ličko selo
Boričevac, da bude pri ruci u danima njegova uskrsnuća. Koliko je naših
razdraženih javnih samoljubaca na to obratilo pozornost? “Podmukli
demon posprdnosti” (Bjesovi, Dostojevski) harači hrvatskom javnošću i
ubija u ljudima apetit za život. Na kraj mu možda može stati kultura,
ali gdje je kultura?
Podizanje velebnog Muzeja suvremene
umjetnosti u Novom Zagrebu, događaj koji se po važnosti može mjeriti sa
zidanjem HNK 1895., gotovo da se javno i ne spominje drugačije osim kao
skandal.
Mjesto da se (pomalo!) radujemo njegovu skorom
otvaranju, primorani smo zuriti u stvarne (manje) i izmišljene (više)
obračune u muzejskom zakulisju. Pomalo, gospodo, pomalo! Čemu divljati
u petoj brzini, kad je ugodnije i sigurnije putovati u laganoj vožnji.
“Pomalo” je sažetak stare mudrosti o tome da žurba nikamo ne vodi i da pretjerivanje samo škodi.
Komentara 2
Langsam aber sicher !
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Slažem se da se MSU u Zagrebu spominje samo u kontekstu \"škandala\", ali zanimljiv je spomen HNK zgrade u tekstu. Zar ta zgrada nije izgrađena za nešto više od godinu dana i svečano otvorena ko po vuri? I ne zaboravimo da je zgrada ipak izgrađena u XIX. st... Po meni je \"škandalozno\" kaj smo se tak stravično zenuli i otišli iz A.-U. gdje ako ništa drugo nije bilo padanja balkona na zgradi staroj 4 godine ili pucanja cijevi po zgradama... Gradilo se po malo i gradilo se kvalitetno. Nešto što nam danas očito nedostaje...