Slučaj koji je nastao nakon što je 15-godišnji neodgojeni, po svemu sudeći i problematični, dječak užarenim upaljačem opekao i utisnuo na kožu slovo “u” djevojčici i dječaku iz razreda, potpuno je izmakao kontroli. Histerija o žigovanju, kaznena prijava dječaku, drvlje i kamenje po nespretnom ravnatelju, zazivanje policije, pravosuđa... potpuno je neobičan slijed događaja jer je, zaboga, riječ o djetetu od 15 godina.
Zar smo svi zaboravili što znači imati 15 i koliko bolno glup možeš biti u najosjetljivijem formativnom razdoblju kada si uvjeren da si popio svu pamet svijeta. Taj je slučaj, radi dobrobiti svoje troje djece; i nasilnika i njegovih kolega, trebao biti riješen bez medijske histerije, Pupovčevih novinskih konferencija i sveprisutne povike, a zapravo česte zloporabe teze o kontinuiranoj fašizaciji društva. Iako se ravnatelj te zadarske Ekonomsko-birotehničke i trgovačke škole, očito nenavikao na medijske istupe, nespretno i neprimjereno izrazio da je “sve to bila samo dječja igra”, čovjek je imao pravo što je htio primiriti strasti.
Prije svega, u školu je trebalo pozvati roditelje dječaka koji je opekao svoje kolege i pri tome, iz potpune dječje gluposti i bahatosti, djevojčici rekao “sada se možeš hvaliti da si ustašica” i s njima razgovarati. Ako bi se utvrdilo da je možda riječ o problematičnoj obitelji, onda je u sve trebalo uključiti institucije društva koje se bave disfunkcionalnim obiteljima. Škole uglavnom imaju psihologe ili defektologe, a oni bi s dječakom koji upaljačem ozljeđuje školske kolege imali što razgovarati.
Ako taj dječak ima povijest ozbiljnih nasilničkih ispada, onda bi slučaj zahtijevao i ozbiljniji pristup koji uključuje policiju. Čak i da ne ulazimo u konkretni slučaj, zastrašujuća je spoznaja da se u jednom danu zbog dječje gluposti (osim ako nije riječ o patologiji) gotova cijela država može okomiti na 15-godišnje dijete. Djeca znaju biti itekako okrutna, bahata, a često i nasilna prema vršnjacima. Međutim, gotovo dokazano, problem je najčešće dublji i korijene ima u disfunkcionalnim obiteljima. Pomozimo takvoj djeci da se izvuku, nemojmo voditi hajku.
>>Adem Shala, otac žigosane djevojke iz Zadra
To je tako kad se sve radi ishitreno. Novinari pišu neprovjerene stvari, političari ishitreno komentiraju na temelju novinskih natpisa. Od 10 članaka-slučaja 8 ih je imalo obrat. Što je s žrtvama takvog pisanja? Ne bih se iznenadila kako na kraju nije bilo prisile, znači ni kaznenog djela, znači ni potrebe zvanja službi i ravnatelj u pravu. Možda griješim, ali upravo su to zaključci bez svih informacija...