Imao sam 10 godina kada sam na televiziji vidio specijalce i odlučio da želim biti jedan od njih. Od tog trenutka sve je bilo podređeno tome. Ja živim svoj dječački san – govori nam satnik Josip Šopar, 33-godišnji specijalac iz najelitnije postrojbe Oružanih snaga (OS), Bojne za specijalna djelovanja (BSD). Jedan je iz skupine izuzetnih hrvatskih časnika s kojima smo razgovarali u zagrebačkoj vojarni Croatia o motivima zbog kojih mladi ljudi postaju vojnici, ali i njihovim impresivnim karijerama.
Nejestiva riža iz CSO-a
Šopar se poslije odsluženja vojnog roka prijavio u OS, a nakon selekcijske obuke primljen je u BSD. Paralelno je pripremao doktorat iz kineziologije koji je upisao prije nego što se prijavio u vojsku, a danas je jedan od 40-ak doktora znanosti u Oružanim snagama, za koje će, u znak priznanja za uspjehe u civilnom obrazovanju, predsjednik Ivo Josipović sutra prirediti primanje.
– Usavršavao sam se jer mi je dodatni interes bio kako specijalca bolje obučiti za zadaće. Pokušavam prenijeti svoja znanja na kolege i pomoći im – ističe Šopar.
Osim njega, tu su i satnici Zlatko Pasarić i Toni Bartulović, obojica politolozi rođeni 1981. Puljanina Pasarića oduvijek je zanimao vojnički štih.
– Puno članova obitelji sudjelovalo je u Domovinskom ratu, pa sam i ja osjećao da nešto moram dati. Sa 18 godina javio sam se na oglas za vojne akademije u inozemstvu – kaže Pasarić, koji je 2006. bio pripadnik prvog hrvatskog i prvog NATO mentorskog tima (OMLT) u Afganistanu.
Pitam ga znamo li se možda iz Mazar-e-Sharifa, koji sam te godine posjetio s izaslanstvom MORH-a, a on se nasmije i kaže: \"Znamo se, ali ne od tamo, nego iz drugog mjesta\". Odmah shvaćam da je to šifra: bio je dio \"onog\" tima koji je s pripadnicima afganistanske vojske bio na jugu zemlje u Kandaharu, jednom od najopasnijih mjesta na svijetu. Naše je izaslanstvo u Kandahar došlo posjetiti Gorana Špehara, hrvatskog vojnika ranjenog u akciji, pa smo se tada sreli. O toj se zadaći ne priča, pa nastavljamo o tome kako je došao u BSD.
Bio je pripadnik 1. gardijske brigade, a oduvijek su ga privlačile specijalne postrojbe. Prema časnicima koji su se, poput njega, školovali na vojnim akademijama u inozemstvu, tvrdi, u OS-u nema posebnog odnosa, ali on ga nije ni tražio. Slično razmišlja i Bartulović, Splićanin koji za sebe kaže da je stoik po prirodi i da ne traži previše.
– Ili ćeš dobiti ili nećeš. Nitko nije poseban zato što je završio akademiju. Preostaje mu i da se svojim radom dokaže – kaže Bartulović, kojega je na ulazak u Oružane snage također motiviralo to što mu je otac bio sudionik Domovinskog rata.
Prema BSD-u ga je možda pogurnuo i obiteljski odgoj u kojem je naučio da se sve teško stječe. Nakon završetka srednje škole prijavio se na natječaj MORH-a za školovanje u inozemstvu te je 2002. upućen na Akademiju pomorskih snaga u američki grad Annapolis. Nakon četiri godine tijekom kojih je bio usmjeravan prema specijalnim postrojbama, vratio se u Hrvatsku i bio raspoređen u 352. diverzantsku satniju, a nakon što je kao najbolji prošao selekcijsku obuku, primljen je u BSD. Odlazak u misiju u afganistanski Chaghcharan 2009. bilo mu je odlično iskustvo.
– Bilo mi je kao Malnaru na njegovim putovanjima, svašta sam vidio – kaže, a na to se u razgovor ponovno uključuje Šopar, živi dokaz da iscrpljujuća obuka može potpuno promijeniti čovjekovu percepciju.
– Dio obuke sastoji se i od namjernog izgladnjivanja i u tim su nam trenucima malo riže i ribice iz konzerve iz CSO-a (cjelodnevni suhi obrok, nap. a.) bili glavna poslastica. Završi obuka, dođem doma i odlučim si pripremiti rižu i ribice iz konzerve jer to pamtim kao posebno fin obrok. Složim sve isto kao i na obuci, probam i... Nisam pojeo ni prvi zalogaj, a već je sve letjelo kroz prozor koliko je zapravo nejestivo – kroz smijeh će Šopar.
Jedna od zvijezda Oružanih snaga zasigurno je zapovjednik eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. zrakoplovne baze pukovnik Michael Križanec. Najbolji je europski pilot helikoptera, prema tvrdnjama američkih saveznika, a živi na relaciji Ostrava (Češka) – Zemunik – Zagreb. U prva dva mjesta zapovjednik je tečaja obuke međunarodnih posada helikoptera prije odlaska u Afganistan, a Zagreb, odnosno Pleso, matična mu je baza.
Diplomiranog inženjera aeronautike s magisterijem iz SAD-a također je za vojsku motivirao Domovinski rat, ali za razliku od specijalaca koji su u to vrijeme bili premladi, on je na obuku za pilota krenuo 1993. želeći sudjelovati u obrani zemlje. Fakultet i obuku završio je 1997., a ubrzo je upućen i na naprednu časničku obuku u SAD.
Kaže kako vidi uzlaznu liniju svog obrazovanja i napredovanja, plan u kojemu školovanje igra veliku ulogu. Dugo se u njega ulagalo, a onda je došlo vrijeme da to vrati prenošenjem znanja na druge. Osim što priprema posade koje idu u Afganistan, sam je dvaput bio u misiji KFOR-a na Kosovu te jednom u ISAF-u, gdje je i imao najteži trenutak u karijeri kad se helikopter kojim je upravljao srušio.
– Teren je bio težak, pri slijetanju se digla prašina, izgubio sam vizualni kontakt sa zemljom i pali smo. Srećom, nitko nije poginuo, a lekcije su uvrštene u obuku – govori Križanec.
Na pitanje je li ga bilo strah ponovno ući u helikopter, odgovara kako postoji trema, ali i da je letio već osam dana nakon pada.
– Najbolji je lijek vratiti se na posao – zaključuje.
Ma kakva drama...
Bojnik Zdenko Fiala je ne odsluživši vojni rok, izravno iz civilstva, 1998. otišao na Citadel, prestižnu akademiju američkih pomorskih snaga u Južnoj Karolini. Inače diplomirani informatičar, time je ispunio dugogodišnji san da postane vojnik. Pripadnik je gardijske mehanizirane brigade, trenutačno na školovanju na Hrvatskom vojnom učilištu, a kaže da je u njegovoj karijeri sve išlo kao po knjizi. Sudionik je misija u Afganistanu te na Golanskoj visoravni. Iz Afganistana pamti dobar kruh i pogače koje tamošnji stanovnici peku, a naglašava kako je ondje išao podučavati, ali i kako je puno toga naučio.
Možda najneobičniji ulazak u Oružane snage imao je zapovjednik satnije specijalne vojne policije, bojnik Tomislav Kasumović.
– Nosio sam dokumentaciju za oslobođenje od služenja vojske zbog studija i tada sam u Uredu za obranu vidio plakat \"Postani vojnik\" – kaže. Nakon završetka studija političkih znanosti te elektrotehnike potpisao je ugovor, a kao vojnik uspio je i magistrirati na europskim studijima. Dvaput je bio u misiji u Afganistanu, a iz zadnje misije, u kojoj je bio 2012./2013., pamti najveće iznenađenje.
– Došli smo u smjenu i ispratili prethodnike koje smo do zračne luke prebacili helikopterima. Nakon sat-dva čitamo u hrvatskim medijima da je u Kabulu bila drama i velika operacija izvlačenja. Neko vrijeme smo bili u čudu, a onda smo shvatili da se to piše o nama. A riječ je bila o najobičnijoj zadaći – kroz smijeh se prisjeća Kasumović.
Da je časnički kadar u Oružanim snagama sve obrazovaniji, a školuju se i na domaćim i na inozemnim visokim školama, potvrdio nam je i načelnik Glavnog stožera general Drago Lovrić.
– Imamo 40-ak doktora znanosti, a magistara puno više. Satnik Šopar je primjer potpune predanosti vojnom životu uz civilno obrazovanje, pa će uz doktorat koji ima uskoro i magistrirati na političkim znanostima. Za pukovnika Križanca, koji je magistrirao u SAD-u, američki zapovjednici su mi rekli da je najbolji europski pilot. Takvi časnici preuzimaju rizik, oni vode, i Oružane snage se njima iznimno ponose – kaže Lovrić.
>>U požeškoj vojarni prisegnulo 385 vojnika i vojnikinja