Po svemu sudeći, uzrok katastrofalne nesreće s ruskim zrakoplovom Suhoj Superjet 100, u kojoj je u konačnici smrtno poginula 41 osoba, na moskovskom aerodromu Šeremetjevo udar je munje u letjelicu.
Udari munje u zrakoplove nisu neuobičajeni, godišnje ih se dogodi na tisuće, no uobičajene letjelice načinjene od aluminija “imune” su na ovakve događaje. Tijelo letjelice od aluminija čini Faradejev kavez i štiti od uništenja ne samo putnike i posadu unutar zrakoplova već i sve instrumente i uređaje.
Suhoj Superjet 100, na žalost nije običan, već supermoderan i superlagan zrakoplov čije je tijelo načinjeno od kompozitnih materijala, a funkciju zaštite od udara groma preuzima posebna metalna mreža ili oplata koja se postavlja po obodu letjelice. Na žalost, ovaj put se pokazalo kako je ova zaštita bila nedovoljna.
Diskutabilno rješenje
Prvi rezultati istrage pokazuju kako je udar munje u zrakoplov koji je netom prije poletio s moskovske zračne luke Šeremetjevo oštetio cijeli niz uređaja, a avion je postao gotovo neupravljiv, posebice na duže relacije. Pilot je donio odluku o povratku na pistu i prisilno slijetanje, a pri ateriranju, zbog neispravnih instrumenata, repom je udario o tlo, odskočio, i ponovo se vratio na pistu. U tome trenutku na repu zrakoplova izbio je jak požar koji je u nekoliko minuta progutao gotovo cijeli zrakoplov i više od polovine putnika koji su se u njemu nalazili.
Prema tvrdnjama preživjelih putnika, samo brza reakcija posade spasila je one koji su ostali živi jer su ih izveli na brzinu kroz pomoćna vrata letjelice koju je vatra gutala nesmiljenom brzinom.
Zrakoplovna nesreća u Rusiji
– Pravo je čudo da je itko preživio, potvrdio je jedan od očevidaca nesreće koji je samo nekoliko sati poslije trebao poletjeti u sličnom zrakoplovu. Kaže, nije imao snage ukrcati se nakon što je vidio tragediju na pisti samo stotinjak metara od zgrade zračne luke.
Suhoj Superjet 100 ponos je ruske zrakoplovne industrije. Riječ je o supermodernoj letjelici, regionalnom mlažnjaku koji prima od 75 do 140 putnika, zrakoplovu koji je svoj prvi let imao 2011. godine. I kod kojeg je lista narudžbi popunjena.
Kupci su upravo zbog suvremenog dizajna i niske težine, što u konačnici znači i nisku potrošnju goriva te manje troškove leta, voljeli ovu letjelicu. I pokazalo se kako je upravo taj dizajn Ahilova peta ruskog aviona.
Imajući to na umu, ali i sve što se posljednjih mjeseci događalo s Boeing 737 Maxom, zrakoplovom kakav se prvo srušio u Indoneziji, a nedugo zatim i u Etiopiji, pokazalo se, zbog konstruktorske greške, nije na odmet zapitati se koliko je zračni promet danas siguran. U utrci za smanjenjem troškova, ali i većom prodajom uvode se tehnička rješenja koja su, pokazuje se, u najmanju ruku, diskutabilna.
Piloti nemoćni
Uostalom, fatalni Boeing 737 Max razvijen je, pokazala je istraga, navrat-nanos, kada su američki proizvođači shvatili da će im Airbus svojim modelima s minimalnom potrošnjom goriva preuzeti cijeli niz kupaca. Američki inženjeri bili su “bacani” s jednog dijela projekta na drugi bez ikakvih pravila samo da bi što prije zgotovili nacrte zrakoplova s manjom potrošnjom goriva. Pri čemu su i pomicali težište aviona, što su htjeli ispraviti računalom.
Koje, pokazalo se, nije radilo kako treba, već bi u određenim trenucima usmjerilo zrakoplov nosom prema tlu, što piloti nisu mogli nadvladati. Sada je udar munje pokazao kako ni ruski inženjeri i konstruktori nisu potpuno uspješno riješili probleme koji su nastali kada su dizajnirali ekonomičnu supermodernu letjelicu.
Nema nikakve sumnje kako će tvrtka Suhoj riješiti problem sa zaštitom od udara munje u njezin prestižni zrakoplov. Oplate će biti pojačane, mreže gušće pletene. No ipak se pokazuje kako je lov na zaradu i profit znatno smanjio sigurnost u zrakoplovnoj industriji, ma na kojem dijelu svijeta te letjelice bile proizvedene.
Da nema utrke za profitom, zrakoplovstvo se ne bi toliko razvilo. To je lice i naličje iste medalje. Naravno, najlakše je ignorirati kapitalizam kad mu dobro ide i pljuvati ga kad kiksa.