Koliko koještarija ovih dana! Nenad Jarić Dauenhauer objavio je na portalu Index.hr članak o nizu svjetskih studija koje dokazuju da pobačaj smanjuje stopu kriminala i poboljšava financijsku situaciju, obrazovanje te fizičko i mentalno zdravlje žena, a valjda i muškaraca, majki i očeva pobačene djece.
Pretpostavljam da istraživanja nisu rađena u Kini gdje je vlast promoviranjem pobačaja, kojih sada ima 43 na 100 trudnoća, skrivila demografski slom; a vjerojatno ni u Rusiji, prvoj zemlji na svijetu koja je pobačaj legalizirala još 1920., kao SSSR, te se dovela do toga da danas ima 620.000 abortusa na 140 milijuna stanovnika – dva lijepa primjera zdravih i kulturnih društava.
Pa je onda Sandra Benčić, zastupnica platforme Možemo! u Saboru rekla da abortus nije ubojstvo jer fetus nije osoba, a nije osoba jer nema ime, prezime, adresu i OIB. Adresu i OIB nemaju ni beskućnici, što znači da su osobe samo 50 posto, što je manje od nesretnog djeteta gospođe Čavajde koje ima čak i ime Grga, pa ipso facto i prezime i adresu, što znači da je osoba 75 posto.
Pa smo čitali analizu profesora psihologije na Sveučilištu Binghamton, Matthewa D. Johnsona, po kojoj rođenje djeteta ubija svu životnu radost majki, što znači da su bračni drugovi koji ne naprave pobačaj nesretniji od onih koji su ga napravili pa nemaju djecu; malo je u proturječju s tom propagandom pobačaja drugi dio teksta u kojem se kaže da se parovi s djecom razvode manje od parova bez djece i da očevi i majke svoju djecu nazivaju najvećom radošću, glavno da naslov glasi: “Evo kako djeca uništavaju romantičnu vezu između partnera”.
Pa se najprije govorilo samo o pobačaju, pa je došao slovenski ekspert, kako su ga predstavili hrvatski mediji, dr. Adolf Lukanović, koji je mrtav hladan rekao da oni imaju pet liječnika koji su naučili postupak feticida i da će toj majstoriji rado poučiti hrvatske liječnike, na što je reagirala ustavna stručnjakinja, profesorica Ana Horvat Vuković, i izraz feticid nazvala “dimnom bombom u smislu terminologije”.
Pa nas je Faktograf zabavio viješću da na Medicinskom fakultetu u Zagrebu studenti uče “pogrešnu verziju Hipokratove zakletve koja sadrži rečenicu - Ljudski ću život poštovati od samoga začetka”, iako je “ta formulacija iz zakletve izbačena 2006.” Faktograf nas nažalost nije izvijestio do kakvog je to spektakularnog otkrića došlo 2006., koje je revolucioniralo pogled na ljudski život. Jer u izvornoj Hipokratovoj prisezi stoji da liječnik “neće dati ženi sredstvo za pobačaj ploda”, a također i da “neće nikome, makar ga za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti će mu za nj dati savjet”.
Opća skupština Svjetskog liječničkog udruženja izglasala je 1948., u Ženevi modernu verziju liječničkih dužnosti koja je zadržala odredbe protiv eutanazije i pobačaja, ali se odonda više puta mijenjala, tako da pobačaj i eutanazija nisu više nespojivi s liječničkom profesijom. Formulacija koja je 1948., glasila “apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začeća” skraćena je u “apsolutno ću poštovati ljudski život”, a članak “najvažnija će mi briga biti zdravlje i život mojega pacijenta”, sada je skraćen u “najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta”. Amerikanci imaju vlastitu verziju Hipokratove zakletve – veoma lijepu i humanu – i još liječnicima i sestrama omogućuju priziv savjesti.
Ali ima još tog smiješnog. Matija Babić zgraža se na Facebooku da se bolnica zove Sveti Duh jer mu je to klerikalno; to je objavio 10. svibnja po gregorijanskom kalendaru koji je proglasio papa, a sastavio isusovac Kristofer Clavius, njemački matematičar i astronom.
Sve je to ono što je američki filozof s Princetona Harryja Frankfurt u knjizi iz 2005., nazvao stručno “bullshit”. Za razliku od običnih lažova, koji znaju istinu pa je pokušavaju prikriti, onaj koji prosipa bullshit – to jest sere – to čini bez obzira na istinu, a često je i ne zna. Seratoru nije važna istina, njemu je važno samo da uvjeri okolinu. Budući da već svi govore o svemu, kaže Frankfurt, normalno je da u javnoj komunikaciju nalazimo vrlo malo istine, i vrlo malo ljudi koji je poznaju, a daleko pretežu seratori.
Kao kad je portal Indeks.hr objavio blog pod naslovom “Žena oduševila ljude svojim dugim popisom razloga zbog kojih ne želi imati djecu”; a jedan je od njih da je “jedina stražnjica koju planira brisati njena vlastita”. Kladim se da ta djevojka planira živjeti dugo, i da u starosti očekuje vrhunsku bolničku njegu, u sklopu koje će biti razumljivo da joj neka tamnoputa ruka mjeri tlak, daje injekcije ili, eto, briše stražnjicu – ruka žene ili muškarca istrgnutog iz domovine.
Ta potplaćena osoba neće moći pridonositi društvu koje se žrtvovalo za nju jer će biti poslana lijenim i sebičnim ljudima što su se brinu za svoju, kako su ono rekli, financijsku situaciju, obrazovanje te fizičko i mentalno zdravlje.
"Svim sredstvima propagande, posebno tiska, radija i kina, kao i feljtonima, brošurama i predavanjima, treba sugerirati stanovništvu da je štetno imati više djece. Moramo naglasiti materijalne gubitke koje to nosi, tj. kao i pogodnosti koje osoba može dobiti za novac koji bi potrošila na djecu. Također treba napomenuti da postoji opasnost po zdravlje žene kada je u pitanju rađanje djece. S takvom propagandom započet će široka kampanja u korist kontracepcije. Mora se stvoriti kontracepcijska industrija. Distribucija i prodaja kontracepcijskih sredstava, kao i pobačaji, ne smiju biti ograničeni zakonom. Također će biti potrebno otvoriti specijalizirane ustanove i osposobiti osoblje za pobačaje. Stanovništvo će radije posegnuti za pobačajima kada te ustanove budu najbolje opremljene. Liječnici moraju moći uskočiti bez obzira na profesionalnu etiku." - Adolf H o slavenskom i židovskom stanovništvu na okupiranim područjima, 1942.