Kakav udarac za siromašnu Slavoniju. Putuju li predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Sabora Božo Petrov po Hrvatskoj? Znaju li uopće kako žive njihovi podanici u najsiromašnijim dijelovima zemlje? Jer da su samo jednom došli iz Županje, Slavonskog Broda ili Dvora na Uni u ušminkani Zadar ili mondenu Opatiju, pitali bi se jesu li još uvijek u istoj državi. Dok Slavonija dijeli probleme s gubitničkim regijama Albanije i Makedonije, Zadar i Opatija više sliče bogatim gradovima Italije i Austrije. Hrvatski ljudi na obali svoj prosperitet i bogatstvo velikim dijelom mogu zahvaliti nevjerojatnim ljepotama našeg Jadrana koji je k tome najbliže toplo more za dobar dio Europe. Trebaju li nešto od tog preslatkog kolača gricnuti i naši Slavonci i Banijci za koje su, kako se čini, rezervirani autobusi koji voze u jednom smjeru prema Njemačkoj.
Bojim se da Petrov i Plenković nisu upućeni u probleme siromašnijeg dijela Hrvatske. Da nije tako, ne bi napravili tako katastrofalnu pogrešku s poreznom reformom (mislim na dio koji se odnosi na PDV u turizmu) koja je zapravo zadnji čavao u lijesu Slavonije. Hrvatskom turizmu ide dobro, neki će reći predobro, jer se po nekim procjenama više od 20 posto BDP-a ostvaruje u toj djelatnosti, što je podatak s kojim se ne mogu pohvaliti ni Sejšelski Otoci. I sada, umjesto da se dio kolača koji se zaradi na Jadranu putem poreza prelije u opustošenu Slavoniju, Plenković i Petrov odlučili su upravo suprotno, pa povlaštena stopa PDV-a od 13 posto i dalje ostaje za smještaj i pansionske aranžmane u hotelima. I ne samo to, velik dio iznajmljivača na Jadranu i dalje će plaćati minimalan, gotovo beznačajan porez na smještaj.
Turizam koristi najvrednije hrvatske resurse kao što su more i zemljište na obali, ali od toga imaju koristi samo oni koji su stjecajem okolnosti ondje rođeni te neki probrani poduzetnici. Umjesto da uzme nekoliko milijardi kuna od turista, pa onda za toliku svotu novca smanji neka druga porezna davanja za građane i poduzetnike, država daje posebne pogodnosti onima koji su i do sada bili privilegirani. Ako državi ne treba novac, onda je za taj iznos svim poreznim obveznicima trebala smanjiti poreze. Neuvjerljiva je borba Bože Petrova za pravdu kada dopušta da cijele hrvatske regije ostanu osiromašene samo zbog toga da bi bilo bolje onima kojima je već i sada jako dobro. Ova porezna reforma bila je posljednja šansa da se Petrov i Plenković pobrinu za opće dobro i ravnomjeran razvoj Hrvatske. I da se razumijemo, nije najveća odgovornost na ministru financija Zdravku Mariću koji samo provodi ono što mu suptilno sugeriraju politički šefovi. Božo Petrov i Andrej Plenković kupuju Slavoncima karte za konačno iseljavanje iz zemlje. Nadamo se da će o tome razmišljati svaki put kada se budu kupali na Jadranu gdje Slavonci i Banijci mogu doći samo kao slabo plaćena radna snaga.
> > Plenković: Nismo u poziciji da ono što mi želimo bude apsolutno
Tocno je da postoje ogromne razlike u razvijenosti. To je vrlo dobro primijeceno u clanku. Ali poveznica sa povlastenom stopom PDV-a od 13% je jako, jako nategnuta, neargumentirana i, cini mi se, pogresna.