Subota 22. veljače
Spremi, Vojko, metak, Gradišku i otok Goli
Ako je netko od naših kritičara očekivao da ćemo slaviti židovske blagdane, prevario se. Tako bi se na nacistički jezik mogla prevesti izjava Vojka Obersnela: “Ako je netko očekivao da će na otvorenju EPK biti gange ili tamburice, protiv čega osobno nemam ništa, žalim, ali to nije Rijeka.” Takva rasizma i te kako je bilo u Obersnelovih partizanskih i komunističkih prethodnika, prema Hrvatima, Talijanima, Folksdojčerima a i Židovima, kojima je komunizam pokazivao put iz Jugoslavije. Obersnel jako dobro zna da nikome nije bilo ni na kraj pameti da bi se u Rijeci pjevala ganga, pa razloge zbog kojih spominje gangu treba tražiti drugdje. Zacijelo kao baštinik krvoloka Tita zna što i koje “ustaške” krajeve u crvenim mitovima te pjesme simboliziraju, pa je to i htio istaknuti. Naravno, pri tome ga ne zanima što je gangu kao vrstu ojkalice UNESCO zaštitio kao nematerijalnu svjetsku baštinu. Komunisti ne biraju sredstva kojima bi se svidjeli pa možda jednoga dana riječki gradonačelnik čuje Titovu gangu, na primjer: Metak, Gradišku i još otok Goli / Vojko spremi kad tko gangu voli. Kao prilog EPK-u!
Nedjelja 23. veljače
Ipak se kreće – i Pantovčak protiv rada nedjeljom
Predsjednik države Zoran Milanović je ateist, djeca mu, tvrdio je, nisu išla na vjeronauk, mnogi su mu zamjerili što na inauguraciju nije pozvao predstavnike vjerskih zajednica..., ali to ne znači da bi njegov Ured trebao biti neosjetljiv na temeljna kršćanska načela, koja mogu biti i općeljudska. Svakoga su kršćanina zacijelo ugodno iznenadile riječi njegova savjetnika za ekonomiju Velimira Mačkića koji je o radu nedjeljom, koji ponajviše pogađa žene, rekao da se može iznimno dopustiti, no treba ga iznimno i platiti, ali bi u načelu “rad nedjeljom trebalo izbjegavati”. Četiri je godine Plenkovićev “demokršćanski” HDZ imao na vlasti priliku da zakonski uredi rad nedjeljom, ali bit će da se Plenković bojao da će se zamjeriti ljevičarima koji mu upravo pokazuju da su od njega narodskiji. Radi li nedjeljom njegova te rodbina i svojta drugih ministara koja je podobivala veleposlanička, savjetnička, ravnateljska i ina bajoslovno plaćena mjesta na kojima se ne radi ni nedjeljom ni subotom, a tko zna koliko se radi i tijekom tjedna. Tijekom tjedna uglavnom se krade i bogati, a u nedjelju se političari slikaju na svetim misama dok iscrpljene majke i djevojke skeniraju cijene u prodavaonicama.
Ponedjeljak 24. veljače
Kako ocrnjivanjem Rittiga obraniti Rittiga
Povjesničarka Margareta Matijević u intervjuu Globusu ocrnjuje Stepinca kao suprotnost poznatom katoličkom svećeniku koji je bio u partizanima i poslije ministar u hrvatskoj vladi – Svetozaru Rittigu. Zna se da je partizanima trebalo “nešto svećenika, da privuku neodlučne i kolebljive”, pa im je prišao ambiciozni Rittig, “pomalo teatralan govornik”, te na “svakom plenumu i kongresu on nešto govori, njega se pita, tko god dođe od saveznika, navrati do njega. ”A poslije rata?“ U vrijeme velikog, epskog progona on je ministar vlasti koja progoni Crkvu. Ima vilu i vozača, pred najviše pozicionirane komunističke dužnosnike iznosi likere i teleće pečenje, u doba besparice i bijede, kavu i čokoladu.” Ukratko: “On je poslužio komunistima, i tijekom rata i poslije. Držao je zapaljive govore, njima u prilog, demonizirao sve protivnike Jugoslavije, idealizirao zajedništvo”. Kakvu ste sliku stekli o Rittigu na osnovi ovih citata, kakav je u usporedbi sa Stepincem kojeg se slavi dok se njega prešućuje? Vrlo ružnu sliku! A sve su to citati iz intervjua s povjesničarkom Matijević kojoj Stepinac uglavnom ne valja, a svećenik koji se kukavički ulizuje partizanima i komunistima je savršen.
Utorak 25. veljače
Titovi omladinci na oba brda s kojih se vodi država
Izbrisalo mi se bilo iz pamćenja da se već pisalo o članstvu Zorana Milanovića u Savezu komunista pa sam nedavno napisao kako nema podataka da je u mladosti bio izraziti ljevičar poput Plenkovića. Premijeru su u mladosti, kako se može pročitati u njegovoj knjižici “Sredstva masovne komunikacije” objavljenoj u suton bivše države, ideološki uzori bili Marx, Kardelj i drugi sveci u komunističkoj Jugoslaviji (u internetskom katalogu jednog antikvarijata piše da knjiga košta 10 kuna, ali “artikla trenutačno nema na skladištu”). Sudeći po najnovijim napisima, nisam bio u pravu. I na Pantovčaku i u Banskim dvorima, na veselje mnogih nekadašnjih komunista i njihovih potomaka i baštinika ukorovljenih u vlasti, strankama, institucijama, medijima..., stoluju Titovi omladinci. Oni su dokaz da je vlast iz istih svjetonazornih sredina iz kojih je bila i u komunizmu, ali i da su karijeristi iz tih miljea u politici neusporedivo promućurniji nego ljudi s katoličkim, konzervativnim, patriotskim nasljeđem. To ne mora biti za Hrvatsku pogubno, ali je neprirodno da državu čiji je nastanak nadahnjivalo kršćanstvo, konzervativizam i domoljublje vode političari koji nisu imali ni vjerski ni patriotski odgoj.
Srijeda 26. veljače
Grobovi i inozemstvo spašavaju vlast
Koja tragikomedija! Prema evidenciji Regionalnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Osječko-baranjske županije, 2019. godine čekajući posao umrlo je 65 osoba, mjesečno je umiralo više od pet nezaposlenih. I to ne od starosti, jer se poslije 65. godine ne može biti prijavljen kao nezaposlen! Ako je slično i u drugim županijama, preminulih u cijeloj Hrvatskoj koji su čekali posao godišnje ima gotovo tisuću. Grob i odnarođivanje vjerni su saveznici koalicijske Vlade, zahvaljujući njima može se hvaliti padom nezaposlenosti. Ali ima za tu Vladu i jedan nepovoljan podatak, otkad vodi zemlju svake se godine smanjuje broj umrlih s burze rada, što je ipak ne bi trebalo zabrinjavati, jer je broj iseljenih sve veći. Koji sretnik Plenković! Kad je riječ o najvećem problemu svake države, nezaposlenosti, u zemlji mu ide sve bolje, a s predsjedanjem u EU ugled mu je na vrhuncu i u Europi. Poruka iz Banskih dvora: Hrvati, iseljavajte se i umirite!
Četvrtak 27. veljače
HDZ se razbio na tri nespojiva dijela
Neki su dužnosnici HDZ-a očekivali da će poslije stranačkih izbora opet svi zajedno, i Plenkovićeva i Kovačeva skupina, raditi za dobro stranke, no kako vrijeme odmiče, nade su u to sve manje. Posljednjim izjavama u kojima traži od Plenkovića da se ne kandidira za predsjednika HDZ-a, jer mu je politika kao Bernardićeva i Milanovićeva te je ne prihvaća većina članstva, Miro je Kovač ili sebi ili Plenkoviću, ovisno o tome tko će pobijediti, zatvorio vrata suradnji u stranci poslije izbora. Tako su se HDZ-ovo članstvo i birači razbili na tri nespojiva dijela – Plenkovićev, Kovačev i na parlamentarnim izborima Škorin. Unatoč podjelama, sukobima i rivalstvima u stranci, HDZ nikad nije bio tako raskomadan. Za to je glavni krivac Plenković, pa bi njegovo odustajanje od kandidature bilo logično. Ali bi li s pobjedom Kovača HDZ bio jači nego s Plenkovićevom? Što bi rekao Vlado Gotovac, “stado” uvijek radije bira i ima potvrđenog vođu, kakav god bio, nego njegova takmaca, a kao autoritet sadašnji predsjednik uvelike nadmašuje i Kovača i druge protivnike. Kakav god bio rasplet u HDZ-u, stranka koja je stvorila državu i u njoj najduže vladala na duži će rok u oporbu gdje će čekati novog Tuđmana.
Petak 28. veljače
Koronavirus – Božja kazna za opći nemoral
Danas stanovnici cijelog planeta strepe od koronavirusa kao nekad stanovnici cijelih država od rata koji bi zaprijetio. A u najugroženijim zemljama ljudi se ponašaju kao nekad u predratna vremena – naveliko kupuju i stvaraju zalihe koje bi u većim nevoljama mogle zatrebati. Gospodarstva, uvoz, izvoz, međunarodna trgovina, putovanja... kao u stara pogubna vremena sve su uzdrmaniji. Ali ima nešto čega u svjetskim razmjerima prije nije bilo – na cijelom planetu kao u pramodelu ljudskih zajednica, selu, nesreća je u hipu odjeknula i uznemirila ljude. Ima li u pohodu koronavirusa neka Božja poruka? Po mojem uvjerenju – ima, ne mogu je zanemariti vjernici ni zaobići bezbošci. Na Zemlju na kojoj vlada opći nemoral Bog šalje opći strah kao opomenu koja je neusporedivo benignija od stvarne opasnosti. S Božjom voljom svijet će uskoro svladati “slavni” virus, a od “slave” će mu za koji tjedan ili mjesec ostati samo uspomena. A čovječanstvo će bar malo biti bolje i poniznije. Jedan ruski kršćanski filozof kaže da se i svemogući Bog muči, pa će ga obradovati taj boljitak, ali će zacijelo s vremenom, ne bez muke i ne s veseljem, morati posegnuti za nekom novom protiv virusa ljudskih opačina.
Jado jadni, za sve su mu krivi komunisti. A njih nema već 30 i više godina. Ovakvim dinosaurima koji još žive u 41.-oj ne bi trebalo dati prostora u medijima.