Da topla kuja dođe u šinteraj, ne bi se oko nje skupilo džukela koliko ti imaš vjerovnika za dvjesto tisuća kvadrata skladišta na periferiji. To je rečenica iz romana “Veličanstveni Poskokovi” rado čitanog hrvatskog pisca Ante Tomića. Roman je objavljen prije tri godine.
Na početku romana bijaše tajna prostorija smještena ispod zagrebačkog Trga bana Jelačića u kojoj su se sastali nadbiskup Lovrić, premijer Meter i Tomislav Poskok. A Tomislav Poskok najbogatiji je čovjek u zemlji. Njegovo se prezime kočilo iznad ulaza u stotine dućana. On je vlasnik mljekara, mesnica, klaonica, punionica vode i beskrajnih hektara plodne zemlje.
U velikoj dvorani Bratstva hrvatskog zavjeta koju je utemeljio zagrebački nadbiskup Maksimilijan Vrhovac donosile su se najvažnije odluke u posljednje dvije stotine godina hrvatske povijesti. Tu je osnovan danas itekako kontroverzni ilirski pokret, tu je odlučeno da ostarjeli Nazor ode u partizane, tu je stvorena Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskog jezika, tu su privatizirana socijalistička poduzeća i tu su se određivali pravci neisplativih hrvatskih autocesta koje su zemlju odvukle u dužničko ropstvo.
A zašto su se u fantaziji pisca i publicista Ante Tomića ispod središnjeg zagrebačkog trga i u susjedstvu odavno zatvorenog javnog nužnika sastala tri važna muža? Pa zbog jedne ekonomske transakcije. Zbog toga što je Tomislav Poskok poželio kupiti većinski paket dionica najvećeg slovenskog trgovačkog lanca kako bi stabilizirao svoj poslovni imperij koji je bio ozbiljno načet velikom svjetskom financijskom krizom. U ovom tekstu više se neću baviti fabulom Tomićeva romana koji je, naravno, fikcija i bavi se fiktivnim likovima, bez obzira na to koliko ta fikcija imala dodirnih točaka s hrvatskom stvarnošću. Ante Tomić, koliko je poznato, nije ekonomist. Završio je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru. Čak ga i Wikipedija naziva kontroverznim.
Za razliku od, primjerice, hrvatskog ministra financija Zdravka Marića. Koji je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. I koji Wikipediji nije kontroverzan, što je kontroverzno samo po sebi. I dok je pisac Ante Tomić, čiji su lik pretvoren u Krnju ne tako davno spaljivali u njegovu rodnom Prološcu, još 2012. godine kada je pisao “Veličanstvene Poskokove” očito odlično znao kakva je financijska situacija u najvećoj hrvatskoj internacionalki, o čemu najzornije svjedoči njegov roman, današnji ministar financija koji je u to vrijeme u toj najvećoj hrvatskoj tvrtki radio na visoko pozicioniranoj funkciji o tim problemima nije imao pojma. Kakva epska zavrzlama. Kakvo strastveno prožimanje literature i ekonomske politike. Kakav energični klinč kulture i industrije. Kakva odlična tema za neki budući doktorat. Samo na kojem fakultetu? Filozofskom ili Ekonomskom?
Ante Tomic je legenda.Sva njegova izdanja sam citao.I to odmah po izdanju.Nevjerojatno kako je covjek sve pogadao u srz i predvidao nam buducnost.Ali mi je zao sto ga velika vecina ljudi pljuje a zapravo jedan od rijetkih koji govori istinu.Ili smo drustvo koje pljuje upravo ovakve.Vjerujem da njemu nije zao sto ga se pljuje jer zna tko ga pljuje.Zivio ti nama Ante Tomicu.