Bijeg iz države ili iznenadni ozbiljni zdravstveni problemi u trenucima
kad se policija i pravosudni organi zanimaju za njegov lik i djelo
jedna je od najtvrđih konstanta u životu Josipa Gucića, nekoć moćnog
igrača privatizacije u Hrvata, a danas u mnogočemu posrnulog tajkuna.
Sada je već sigurno da je poslovni čarobnjak iz zagrebačke Dubrave
treći put u svojih 59 godina pobjegao preko granice. Ovaj put navodno u
Srbiju iza čijeg se državljanstva kao rođeni Kosovar, Janjevac, kako se
već neko vrijeme moglo čuti u pravosudnim kuloarima, namjerava skrivati
pred nizom kaznenih postupaka u Hrvatskoj.
Policija ga je u četvrtak bezuspješno tražila na adresi u Zagrebu kako
bi ga dovukla na Županijski sud u Rijeci, gdje je njemu, Goranu Čuliću
i Nenadu Bukviću trebalo početi suđenje za stan koji je, prema
optužnici, Čulić nezakonito stekao u aferi Brodokomerc. Takav rasplet
malo je koga iznenadio jer Guciću nema ni traga još otkako je 2007. u
aferi Brodokomerc osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog
malverzacija s kreditima teških 30 milijuna kuna.
Predaja kaže da je Gucić već i nepravomoćnu presudu čekao tik uz
granicu za slučaj da bude osuđen na pet godina, što bi značilo da mora
odmah u pritvor, čega se užasavao, pa se sudu ispričao bolešću i
iscrpljenošću. Na njegovo olakšanje, veći dio optužaba od onih početnih
za 324 milijuna kuna na kraju nije dokazan. Iz tog je postupka izdvojen
spomenuti sporni stan te financijsko čerupanje Trgovačkog Opatija d.d.
koje je po već opjevanom modelu otišlo u stečaj, za što se Guciću sudi
u Opatiji, gdje se također ne pojavljuje.
222 milijuna kuna
Kako se Gucić nije pojavio na suđenju, za njega, Bukvića i Čulića
sutkinja Ika Šarić predložila je pritvor i raspisivanje tjeralice. Ako
se pokaže da je Gucić doista srbijanski državljanin, sudit će mu se u
odsutnosti, a ako pak nije, tražit će se njegovo izručenje.
Ovakav se rasplet dao naslutiti nekoliko dana prije, kada se Gucić nije
pojavio na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, gdje je s bivšim
predsjednikom uprave Ferimporta Tomislavom Marčinkom optužen za 4,8
milijuna kuna, isisanih iz Ferimporta u korist tvrtke NIK, obje u
sastavu Gucić grupe. Zanimljivo je to što je dostava sudskog poziva
Guciću na zagrebačku adresu bila uredna (!), a njegov je branitelj
telefonom javio da mu je Gucićev sin rekao da je stariji Gucić
bolestan. No, to će sudu morati i dokazati.
U drugom postupku u Zagrebu tužiteljstvo se obračunava s Gucićem zbog
gospodarskog kriminala teškog nevjerojatnih 222 milijuna kuna, a
optužnicu krasi još šest suokrivljenika, među kojima i njegov sin
Zvonimir te Bukvić i Čulić. Terete se da su s Krstom Romićem i Gordanom
Ježidžićem 169 milijuna kuna kredita, koje je od Zagrebačke banke dobio
NIK, od 1993. do 1997. isplaćivali tvrtkama “Ana ville” s Djevičanskih
otoka, “Grosshandels” iz Njemačke te “Santeks international” iz Irske.
Mutni su se poslovi navodno prikrivali tako što je fiktivnim trgovanjem
dionicama prikazivan lažni dug NIK-a koji se plaćao kreditima. Mlađi
Gucić optužen je i za još 53 milijuna kuna istovrsnog posla sa
Zvonimirom Soršakom, bivšim direktorom hotela Astoria, a stariji se
Gucić u još jednom postupku tereti za to da je s bivšom direktoricom
Agram rent-a-cara Marijom Berišić utajio 1,7 milijuna kuna poreza.
Konačno, Josip Gucić, njegov sin Zvonimir i brat Paško te Ante Đerek
optuženi su i za to da su 1998. uime uprave Ferimporta prodali poslovne
prostore u Skoplju koji više nisu pripadali Ferimportu, nego Hrvatskom
fondu za privatizaciju. Gucić je još 1998. priznao čak 700 milijuna
kuna duga svojih tvrtki, mahom profitabilnih prije privatizacije, a
iznos nekim čudom otprilike odgovara ukupnim iznosima svih pokrenutih
postupaka protiv njega.
Soli na rep?
Tada je postalo jasno da slijedi rasprodaja prezaduženih ostataka i
otpuštanje radnika tvrtki Gucić grupe na isti način kako je to bilo s
Kutlinom Globus grupom. Do danas nije odgovoreno kako je to sve bilo
moguće, odnosno kako je, primjerice, NIK dobio tolike kredite od
Zagrebačke banke kad je već 1994. bio prezadužen, a 75 posto imovine
bilo mu je u dionicama i obvezama. Još 2000., kada se policija
dohvatila Gucićevih poslovnih poteza, pojavile su se teorije da nije
riječ samo o isisavanju novca nego i o pranju novca njemačkog
podzemlja. Gucić je u međuvremenu 2006. osuđen i zbog podmićivanja
financijskih vještaka sa 50.000 eura tijekom istrage o malverzacijama s
dionicama NIK-a, što je dovelo do postupka za famoznih 222 milijuna
kuna. Hoće li kompromitirani tajkun konačno početi služiti zatvorske
kazne, vrlo je neizvjesno jer mu se danas može samo staviti soli na rep.
Od bijega zbog šverca preko poduzetništva i natrag
Josip Gucić prvi je put pred zakonom bježao početkom 80-ih, kao osumnjičenik za krijumčarenje zlata. Tijekom obrade za zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju 2000. tešku 222 milijuna kuna naglo je završio na bolničkom liječenju u Münchenu. Kako su suđenja sljedećih godina bila sve češća, tako se sve češće razbolijevao, a s presudama je postao i trajno nedostupan sudovima. Za njega se tvrdilo da je od svih članova obitelji sa srednjom školom bio najobrazovaniji, njegov se uspon u privatizaciji objašnjavao vezama s Gojkom Šuškom i obitelji Tuđman. Novinar Željko Peratović objavio je 1999. dokumente po kojima je Gucića tijekom bijega u 80-ima vrbovala Udba, što mu je kasnije donijelo “unosna poznanstva”.