U Republici Hrvatskoj godišnje se preko postupaka javne nabave raspodijeli prosječno 40 milijardi kuna proračunskog novca. Od toga se jedan dio odnosi i na postupke javne nabave na lokalnoj razini, gdje kao naručitelji sudjeluju jedinice lokalne samouprave. Zakonska regulacija postupka javne nabave na lokalnoj razini ne razlikuje se od zakonske regulacije postupaka na centralnoj razini. Tako su se i naručitelji na lokalnoj razini dužni pri nabavi roba, radova i usluga pridržavati zakonom propisanih postupaka, a pritom i temeljnih načela javne nabave koja predstavljaju pravnu stečevinu EU, točnije načela slobode kretanja robe, transparentnosti, jednakog postupanja, slobodnog tržišnog natjecanja, nediskriminacije i sl. Valja naglasiti da pravna stečevina Europske unije ne dozvoljava bilo kakvo favoriziranje lokalnih ponuditelja u postupcima javne nabave. Naprotiv, upravo je formiranje slobodnog tržišta temeljenog na nediskriminaciji po bilo kojoj osnovi jedna od pokretačkih ideja EU-a.
Jedna od specifičnosti javne nabave na lokalnoj razini je veći broj situacija u kojima može doći do sukoba interesa. Naime, u manjim zajednicama je uobičajeno da su važne gospodarske i političke funkcije raspoređene na relativno uski krug ljudi, pa češće dolazi do preklapanja raznih funkcija i dužnosti, što generira situacije sukoba interesa.
Zakon o javnoj nabavi, sukladno pravnoj stečevini EU, propisuje obvezu naručitelja da na svojim internetskim stranicama i u dokumentaciji za nadmetanje objavi popis ponuditelja s kojima ne smije sklapati ugovore, jer u njima naručitelj, odnosno pojedine fizičke osobe na strani naručitelja, imaju određeni poslovni interes. Ugovor koji bi bio sklopljen s tim subjektima bio bi ništetan.
Osim toga, naručitelji bi na lokalnoj razini kao dobru praksu mogli usvojiti i donošenje etičkih kodeksa i pravila postupanja u provođenju javne nabave te korištenje internetskih stranica u većoj mjeri radi objavljivanja informacija o postupcima javne nabave, o sklopljenim ugovorima i iznosima potrošenih sredstava, što jača transparentnost i pozitivno utječe na sprječavanje sukoba interesa. Većina građana zapravo nije svjesna koju količinu njihovog novca i za čije usluge, robu i radove, troši njihova općina odnosno grad.
Drugi uočeni problem javne nabave na lokalnoj razini je nedovoljna educiranost kadra na strani naručitelja, naročito u manjim zajednicama, gdje većinu poslova obavlja svega jedan pravnik koji provodi postupke javne nabave, a u isto vrijeme se bavi pravnim pitanjima na području prostornog uređenja, prometa, kulture, sporta, zaštite okoliša i sl. Stoga je nužno sustavno podizanje razine educiranosti kadrova na lokalnoj razini, što se može postići jačanjem suradnje između lokalnih zajednica radi razmjene iskustava te formiranja obrazaca postupanja koji su uočeni kao dobra praksa. U tom smislu u okviru EU dostupni su različiti programi usmjereni na poticanje suradnje među lokalnim zajednicama zemalja EU radi razmjene iskustava u provođenju ovih postupaka.
Kao primjer dobre prakse u nabavi na lokalnoj razini valja navesti provođenje zajedničke nabave za predmet nabave potreban svim naručiteljima (npr. uredski materijal, čišćenje, telekomunikacije, i sl.), što znači da više jedinica lokalne samouprave može ovlastiti jednu od njih ili trećeg naručitelja za provedbu zajedničkog postupka javne nabave. Na taj način može se doskočiti manjkavostima kao što su nedostatak educiranog kadra, pogodovanje lokalnim ponuditeljima i sukob interesa, a ujedno se znatno smanjuju troškovi nabave. Pritom valja obratiti pozornost na to da se takvim postupanjem ne ograničava tržišno natjecanje.
