Trinaestogodišnji Domagoj Marušić omiljenim sportom, jahanjem, bavi se
već osam godina. Tata Željko i mama Erika u sinu su rano prepoznali
talent praćen upornošću i čeličnom voljom; no, kao prepreka na putu
ispriječila se dječakova bolest - cerebralna paraliza.
Novčane tegobe
Jedino rješenje za dječaka i roditelje bilo je upisati ga na terapijsko
jahanje, sport koji je te, 2001. godine, nudila tek jedna udruga u
županiji - “Pegaz”. Redoviti treninzi (šest puta tjedno) i rad sa
stručnim osobama (fizioterapeut, defektologinja, odgojiteljice)
rezultirali su time da se Domagoj danas može pohvaliti 3. mjestom na
državnim natjecanjima u Osijeku i Bjelovaru, a sprema se i na konjički
turnir u Englesku.
– Imamo stotinjak djece i radimo na nekoliko projekata - s djecom s
Downovim sindromom, ADHD-om i s vrtićima – priča defektologinja i
voditeljica udruge Mirjana Stojnović, uz primjedbu da su jedini
problemi s kojima se udruga suočava oni financijske prirode. –
Podržavaju nas Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvo
obitelji.
Od Županije i Grada dosad smo primali skromna sredstva, no ustupili su
nam terene na koje bismo se trebali preseliti do 1. rujna. Nadam se da
će tada novčana situacija krenuti nabolje i da nećemo više biti tek
neprofitna organizacija “u podstanarstvu” – objašnjava.
Fali peti
Djeca s posebnim potrebama jašu na četiri konja, April, Tulipan Krabbe,
Mima i Hera, a za natjecanja potreban im je i peti, kojeg si ne mogu
priuštiti. Natali Keser (11) i Antonio Žunić (14) početnici su koji u
prirodi osjećaju poboljšanje.
Hoće li dobiti priliku razviti talent ovisi o novcu; roditelji malih
džokeja tvrde da će biti uporni u prikupljanju donacija za opstanak
udruge.