“Moju priču nije ugodno čitati. Pošteno je da vas odmah na početku na to upozorim. Nije ugodna, ali je iskrena i istinita”, piše Abby Johnson, autorica bestselera “Neplanirano” (Unplanned), koja će danas biti predstavljena na zagrebačkom Kaptolu u nakladi Verbuma.
Abby Johnson na samome početku svoje potresne životne ispovijesti kaže kako je mnogo godina provela u prvim redovima sukoba između zagovornika prava na život i prava na izbor. Bila je, kako kaže, na obje strane. Najprije je bila ravnateljica klinike za pobačaje “Planirano roditeljstvo” u SAD-u, a nakon toga prešla je na drugu stranu.
Događaj koji joj je promijenio život opisuje na samome početku, a radi se o slučaju kada je prvi put pomagala u ultrazvukom navođenom pobačaju, i to tako da je ona, igrom slučaja, držala ultrazvučnu sondu dok je liječnik obavljao pobačaj trinaestotjednog ploda.
Ograda je dijelila od aktivista
„‘U redu’, reče liječnik gledajući prema meni, ‘samo držite sondu na mjestu tijekom zahvata da mogu vidjeti što radim.’ Osjetila sam kako zebem od hladnoće zraka u ordinaciji. Dok su mi oči i dalje bile prikovane za sliku te savršeno oblikovane bebe, ugledala sam kako se na monitoru pojavljuje novi prizor. U maternicu je uvedena sukcijska kanila – instrument nalik na slamku pričvršćen za kraj sisaljke – i s boka se približavala djetetu. Na ekranu je izgledala kao uljez, kao da joj tamo nije mjesto. Pogrešno. Jednostavno je izgledala pogrešno. Srce mi je ubrzano zakucalo. Vrijeme se usporilo. Nisam željela gledati, ali nisam željela ni prestati gledati. Nisam mogla odvratiti pogled. Bila sam užasnuta, ali i fascinirana u isto vrijeme, poput znatiželjnika koji usporava dok vozi pokraj poprišta strašne prometne nesreće i ne želi vidjeti izmrcvareno tijelo, ali svejedno gleda“, piše Abby Johnson dodajući kako „se na početku činilo da dijete nije svjesno kanile“.
Video - Ustavni sud o pobačaju
„Ona je polako probila bebin bok i ja sam na sekundu osjetila olakšanje. Pa naravno, mislila sam. Fetus ne osjeća bol. Nebrojene sam žene umirivala i uvjeravala u to, kako su me podučili u Planiranomu roditeljstvu. Fetalno tkivo ništa ne osjeća dok ga uklanjaju. Sredi se, Abby. Ovo je jednostavan i brz medicinski zahvat. Um mi je ubrzano radio da uspijem zadržati kontrolu nad svojim reakcijama, ali nisam mogla odagnati nutarnji nemir koji je ubrzano rastao dok sam promatrala užas na ekranu. Zatim se dogodio nagli trzaj nožice i dijete se počelo ritati, kao da se pokušava odmaknuti od uljeza koji ga bode. Dok je kanila ulazila dublje u njegovo tkivo, dijete se s naporom pokušavalo okrenuti i izviti ustranu. Činilo mi se očitim da fetus osjeća kanilu i da mu se taj osjećaj nimalo ne sviđa.
Tada je do mene dopro liječnikov glas, uplašivši me. ‘Teleportiraj me, Scotty’, našalio se sa sestrom. Time joj je poručio da uključi sisaljku – prilikom pobačaja sisaljka se ne uključuje sve dok liječnik nije siguran da se kanila nalazi točno na pravomu mjestu“, piše Abby Johson, koja se kao mlada djevojka pridružila aktivistima koji su zagovarali prava žena, sve dok nije došla na čelno mjesto ravnateljice klinike “Planiranog roditeljstva”. Sama je, kako kaže, bila za izbor žene, ali je vjerovala da svojim savjetovanjem pomaže ženama kod izbora kontracepcije i planiranja obitelji. Sve do trenutka dok se prvi put nije susrela s pobačajem.
“Ugledala sam svoju ruku kako drži sondu. I ja sam bila jedna od ‘tih’ koji izvode ovaj čin. Pogled mi je ponovno pao na monitor. Liječnik je već zakretao kanilu i sada sam vidjela kako se sićušno tijelo grčevito izvija sa svakim pokretom instrumenta. Na trenutak je izgledalo kao da je dijete kuhinjska krpa koju cijedite pa je uvijate i stišćete, a potom se to tjelešce skupilo i počelo nestajati u kanili tik pred mojim očima. Posljednje što sam vidjela bilo je kako malena, savršeno oblikovana kralježnica biva usisana u cijev i zatim je svega nestalo. Maternica je bila prazna. Potpuno prazna. Skamenila sam se u nevjerici”, piše ona u knjizi “Neplanirano” detaljno opisujući kako ju je visoka ograda ispred njezine klinike dijelila od aktivista i molitelja, koji su se nalazili s druge strane i koji su pokušavali odgovoriti njezine pacijentice da ipak ne odu na pobačaj. Međutim, Abby Johnson i sa svojim je protivnicima pronašla zajednički jezik.
Širenje vijesti o prebjezima
“Moja priča nije crno-bijela i ne nudi lijepe, jednostavne odgovore. O, kako volimo demonizirati svoje protivnike – i to vrijedi za obje strane. Kako lako pretpostavljamo da su oni na ‘našoj’ strani u pravu, mudri i dobri, a da su oni na ‘njihovoj’ strani podmukli, glupi i prijetvorni. Ja sam pronašla ispravno razmišljanje, dobrotu i mudrost na obje strane, ali sam na obje strane jednako tako pronašla i glupost, podmuklost i prijetvornost. Iskusila sam kako se dobre namjere mogu pretvoriti u loše odluke bez obzira na to kojoj strani pripadate. Još i danas imam prijatelje na suprotnim stranama ove debate koja izaziva razdore. Svi mi žudimo za pričom koja dokazuje da je ‘naša’ strana u pravu i dobra, a ‘njihova’ strana u krivu i loša, zar ne? Ali ja svjedočim da na obje strane postoji i dobro, i ispravno, i pogrješno. I nešto što još više zapanjuje: imamo mnogo više zajedničkoga s onom ‘drugom’ stranom nego što možemo zamisliti”, piše ona i to je jedno od najvećih vrijednosti njezina svjedočanstva.
Osim s vlastitom savješću bila je suočena i sa zahtjevom svojih poslodavaca da mora povećati prihode klinike, koja je u jednom trenutku došla u negativni saldo, a to je značilo povećanje broja pobačaja, osobito onih u poodmakloj fazi, koji su se najskuplje naplaćivali. U jednom trenutku je “puknula”, dala otkaz i prešla na stranu onih s druge strane ograde, koji su se zalagali za pravo na život. Zanimljivo, slijedili su je mnogi njezini kolege.
“Vijest o ‘prebjezima’ počela se širiti od klinike do klinike. I drugi su radnici počeli propitivati i tražiti sebe, prepoznajući vlastito razočaranje industrijom pobačaja. Do lipnja 2011. godine, samo pet mjeseci nakon izlaska iz Planiranog roditeljstva, čak sedamnaest zaposlenika klinika kontaktiralo je sa mnom i napustilo svoje klinike”, piše Abby Johnson, navodeći kako je klinika “Planirano roditeljstvo” u Bryanu, gdje je bila ravnateljica, posljednji put zatvorila svoja vrata 1. kolovoza 2013.
“Golemi znak ‘Planiranoga roditeljstva’ koji je bio postavljen visoko iznad naših glava i nudio ženama lažnu nadu da mogu ukloniti ‘problem’ djeteta skinut je i položen na zemlju. Izgledalo je kao da je svrgnut sa svojega moćnog i utjecajnog položaja i postao otpadak koji čeka da ga netko pokupi i odveze“, napisala je na kraju svoje knjige.
U današnje vrijeme i manje obrazovani znaju da život počinje začećem , a ne rođenjem. Netko odlučuje a netko izvršava ubojstvo živog bića, ali svatko je odgovoran za svoje postupke. Prije ili kasnije postaće svjesni svojeg udjela.