Dvije godine nakon što je na intervenciju Banskih dvora maknut, portret generala Ante Gotovine bit će vraćen u službene prostorije grada Zadra. Istina, ovoga puta ne u Malu vijećnicu, gdje je svojedobno zasmetao britanskom veleposlaniku Johnu Ramsdenu i nije želio voditi službene razgovore pod slikom čovjeka optuženog za ratni zločin koji se, uz to, skrivao od Haaškog suda, nego u posebnu spomen-sobu u kojoj će, kao počasni građanin Zadra, stajati uz portret prvog hrvatskog predsjednika, također počasnog Zadranina, Franje Tuđmana.
Stjecajem okolnosti, general Gotovina je svih ovih godina pa tako i danas dobra politička roba. Politika je stavila njegov portret u Gradsku vijećnicu i na zadarske bedeme, prkoseći time Račanovoj vlasti na Markovu trgu. Politika je njegove portrete uklonila kad su joj postali uteg u europskim razgovorima. Politika će sad vratiti generalov portret u službene odaje grada za čiju je obranu zaslužan jer u haaškom pritvoru nije politička prijetnja procesu integracije Hrvatske u EU. U sve tri epizode bila je to ista politika HDZ-ova. Kao za većinu Hrvata, tako i za dužnosnike HDZ-a, general Gotovina je junak Domovinskog rata. No, za razliku od običnih građana, koji kad god hoće mogu reći što im je na srcu, ne vodeći računa o tome kako će to odjeknuti u Bruxellesu, najviše dužnosnika vladajuće stranke neko je vrijeme nerado govorio o Gotovini i njegovim zaslugama.
Oslobodili su se tek kad je general uhićen i otpravljen u Haag. Danas, dok čeka suđenje, kao da se natječu tko će glasnije reći da je general Gotovina heroj, da je nevin i da će se iz Haaga vratiti kao slobodan čovjek. Natječući se u iskazivanju potpore zatočenom generalu, ostavljaju dojam da ih još od vremena micanja Gotovininih zadarskih portreta muči nečista savjest što su mu zbog europskih prigovora uskratili lojalnost. Dok su o skidanju njegovih portreta uglavnom šutjeli, sada rado govore kako u vraćanju nema ništa sporno jer general više nije u bijegu, a dok nije osuđen, nevin je čovjek. Znači li to da će, ako kojim slučajem bude osuđen, njegov portret ponovno letjeti na ulicu? Ili će, možda, odletjeti, zajedno s Tuđmanovim portretom, ako u Zadru, na primjer, jednom na vlast dođe SDP? Ova apsurdna priča o jednom portretu pokazuje koliko je hrvatska politika sklona marginalijama.
Gotovinin portret na zidu uvijek je više značio političarima nego njemu. Oni su se oko njega svadili, ispod njega slikali, na generalovu liku dokazivali svoje domoljublje... No, ni Gotovinu ni ijednog generala koji se našao na meti Haaga nisu spasile ni slike ni transparenti ni prosvjedi ni peticije... Ono što njima treba jest jaka logistička potpora sustava koji će, pomažući njima, pomoći i Hrvatskoj koja se kroz njihove optužnice pogotovo Gotovininu također našla na optuženičkoj klupi. Njima treba sustav koji neće ovisiti o tome tko je na vlasti, već će im biti na raspolaganju uvijek kada treba, neovisno o tome je li ovaj ili onaj general blizak ovoj ili onoj političkoj opciji.
Posljednjih je godina potrošeno puno tinte i papira zbog toga jer Hrvatska ne zna na pravi način vrednovati vlastiti Domovinski rat, što je zatajila svoje heroje, nije adekvatno i na vrijeme pomogla generalima u suočavanju s Haagom, a branitelje je dovela u situaciju da se osjećaju kao pripadnici neke sekte čudaka koji se ne snalaze u današnjem vremenu. No, te političke propuste neće ispraviti ni tisuću Gotovininih slika. I zato bi bilo dosta licemjerja. Politički povratak Gotovinina portreta ima smisla samo ako sutra neće zbog promijenjenih silnica opet biti bačen, jer general uistinu nije zaslužio da ga se ponižava.
