Posljednju utakmicu u španjolskom prvenstvu za Oviedo odigrao je dvije godine prije nego što je zadnji put odjenuo dres Rijeke. U HNL-u je odigrao samo deset utakmica u sezoni 1995./96. i postigao jedan pogodak prije nego što je sjeo na klupu i započeo trenersku karijeru.
Skoblara i Gračana spojila je rijetka kemijska pojava među nogometnim genijalcima. Najbolji se u pravilu gledaju poprijeko preko ramena, igračku taštinu prevladala je osjetna razlika u godinama i ono nešto što često izgleda snishodljivo u srazu dvaju tako čvrstih karaktera.
Skoblar mu nikad nije oprostio
Sa Skoblarom i Gračanom o nogometu se može govoriti, ali se ne može raspravljati! Možda su se odmah prešutno razumjeli zato što je Skoblar bio jedan od rijetkih igrača na planetu Nogomet pred kojim je Gračan hodao malen ispod zvijezda. Što god postojalo između njih dvojice, Skoblar je izravno utjecao na igračku i trenersku Gračanovu karijeru. Sredinom osamdesetih godina Gračan je postao jedan od najboljih igrača jugo-lige, kada je Skoblar bio trener Rijeke. Desetak godina poslije Skoblar je nagovorio Gračana da se vrati na Kantridu i počne baviti trenerskim poslom.
Nenad Gračan u prvoj momčadi Rijeke debitirao je kod Ćire Blaževića, koji se 1980. godine vratio iz Švicarske. Tih godina Rijeka je imala takvu koncentraciju kvalitete da je bez problema u Kupu kupova igrala ravnopravno (0:0, 0:2) protiv Juventusa u momčadi za koju su igrala petorica svjetskih prvaka iz 1982. (Zoff, Scirea, Causio, Tardelli, Gentile, Betega se ozlijedio uoči SP-a). U vremenima kada je riječka svlačionica obilovala vrhunskim igračima i reprezentativcima (Hrstić, Avramović, Desnica, Ravnić, Cukrov, Ružić, Kustudić, Jerolimov…) bivše države, samo dvojica igrača nogomet nisu igrali po ovozemaljskim pravilima: Damir Desnica i Nenad Gračan! Iako su bili potpuno različiti tipovi igrača, obojica su se na terenu povodila urođenim instinktima.
Ni nogometni suživot uz tako velike igrače Rijeke, ni tisuće ponavljanja kroz stotine zajedničkih treninga nisu bili dovoljni da shvatiš kako se dogodilo da te Gračanov potez opet iznenadio! Isto kao i suparnika! Jedino shvatiš da se takav nogomet ne može naučiti! Nesvakidašnjem talentu unatoč, Gračan je dvaput bio posuđen Orijentu, gdje je morao fizički i mentalno stasati. Sve drugo u njegovu nogometu bilo je bogodano!
Istekom 1995. godine Joško Skoblar iznenada je otišao iz Rijeke. Klub je preuzeo politički moćnik Hrvoje Šarinić, koji je spašavanje potonule Rijeke prepustio omiljenom državotvornom treneru i tadašnjem izborniku Ćiri Blaževiću. Gračan nije otišao sa Skoblarom, koji mu je otvoreno zamjerio zbog nelojalnosti. Nikada više zajedno nisu sjedili ni u istoj loži na tribinama! Ostao je Gračan pomoćnik Ćiri, koji je pompozno obavio misiju spašavanja i Rijeku prepustio pomoćniku u reprezentaciji Branku Ivankoviću. Snažna financijska injekcija političkih sponzora (general Ivan Čermak, Luka Rajić...) omogućila je dovođenje kvalitetnih igrača, Ivanković je posložio okosnicu momčadi, koja će 1999. ući u povijest riječkog nogometa.
Natjerao Poljud da slavi poraz
Negdje na vrhuncu nogometne moći, počela je slabiti Šarinićeva politička moć. Novca je bivalo sve manje, Rijeka je spletom okolnosti u sezoni 1997./98. završila u ligi za bedake. Ivanković je smijenjen, momčad je u play-offu preuzeo Nenad Gračan. Mladi trener suvereno je osvojio prvo mjesto u Ligi za ostanak. Na početku sezone 1998./99. Gračan ni ugovor nije potpisao! Toliko su novog trenera ozbiljno shvaćali čelnici kluba! Momčad koja je igrala ligu za ostanak pojačana je s dvojicom neafirmiranih igrača (Musa, Sztipanovics) i jednim juniorom (Mijatović), počela je jedna od najljepših hrvatskih nogometnih priča s tužnim krajem. Nenad Gračan osvojio bi titulu prvaka u debitantskoj sezoni da se u zadnjem kolu nije ukazala sudačka zastavica, koja je zavila u crno riječki nogomet.
Rijeka je u sezoni 1998./99. postala sinonim otpora prema središnjici, u plebiscitarnoj podršci skorašnjim društvenim promjenama Gračan je postao personifikacija kluba čije su pobjede slavili poraženi. Pobjeda (3:1) Rijeke protiv Hajduka u Splitu ušla je u antologiju HNL-a, oko 40.000 gledatelja na Poljudu skandiralo je igračima Rijeke i treneru Gračanu. A on je postao toliko popularan da je istekom sezone mogao postati gradonačelnik Rijeke! Stoički je proživljavao dane slave, njegovu je karakteru strana svaka pomisao na euforiju. Previše je bolnih poraza doživio na Kantridi da bi se prepustio navijačkim strastima.
Od prve utakmice Gračan je kao trener postao oličenje jedinoga što je kao igrač morao naučiti u nogometu, njegove momčadi u pravilu igraju disciplinirano i odgovorno do (ne)podnošljive granice destrukcije. U drugoj sezoni na klupi Rijeke počelo se naslućivati da će Gračan ostati u raskoraku između mogućnosti i želja. U drukčijem društveno-političkom okruženju, klub je počeo slabiti na svim razinama. Kraj treće sezone Gračan nije dočekao na klupi Rijeke! Pri kraju jesenske polusezone dogodio se klupski presedan, igrači su otkazali poslušnost treneru! Jednostavno su sjeli na travnjak i odbili trenirati! U to doba Gračanov autoritet mogao je srušiti stijene podno Kantride, ali više nije mogao podignuti igrače! Prvi put u povijesti Rijeke jedno je klupsko čelništvo razmišljalo promijeniti momčad umjesto trenera! Nakon nekoliko dana preispitivanja u Gračanu je proradio igrački nerv, neizravno je prihvatio odluku igrača i podnio ostavku mimo dogovora s klupskim čelnicima.
Kao u igračkim danima sredinom osamdesetih, Gračan je 2001. godine otišao u Hajduk s osjećajem gorčine da je rastanak s Kantridom trebao biti drugačiji. U oproštajnom razgovoru izjavio je da će se jednog dana sigurno vratiti tamo gdje se nije uvijek osjećao kao kod kuće. Nakon osam godina Gračan se vratio na klupu Rijeke. Godinu dana poslije rastanak je opet bio mučan, u studenome 2010. godine podnio je ostavku u atmosferi linča.
Nogomet mu se toliko zamjerio da tri godine nije radio prije nego što je u listopadu ove godine postao izbornik U-21 reprezentacije. Nikada nije vodio neku reprezentaciju, kaže da je jako motiviran! Pred Gračanom je antejski izazov! Možda opet pronađe osjećaj zadovoljstva koji je izgubio kada su mu na početku trenerske karijere uskratili titulu prvaka!
Gracan je van nogometa godinama. Ne razumijem taj odabir