Mnogi su proteklih dana neštedimice pucali iz svih oružja po predsjedniku države. Nekima je Zoran Milanović na svoj osebujan način uzvratio i gotovo da i nema analitičara, političara i relevantne osobe, pa i među onima čiji je on bio izbor, koji neće primijetiti kako je pri tomu pretjerao i srozao razinu političke kulture i dijaloga. To se vidi i po uporabi, gotovo pa bez ikakvih kočnica, stilskih figura i izričaja kojima ga se pokušava što više ocrniti.
Dio medijske i političke javnosti, ne samo na desnom spektru, najozbiljnije se propituje i o mogućnosti opoziva predsjednika države. Kakav je to verbalni ili društveni delikt predsjednik počinio? Čak i da se družio s pogrešnim ljudima, to može biti razlog da ga se upozori kako radi zaštite institucije predsjednika RH mora voditi računa s kim se druži, ali samo zbog toga ga opozvati!? Ili, zar je razlog za opoziv to što je malo digao glas na način kako nam se većini nije svidjelo, pa i ako je možda neke šokirao, uznemirio ili i uvrijedio uzvraćajući na jednako opake kritike svog djelovanja.
Video: Milanovića ismijavaju na Twitteru
I takav govor ulazi u okvire slobode izražavanja zaštićene prema standardima Europskog suda za ljudska prava jer je u demokratskom društvu važno ne sputavati slobodnu raspravu o važnim javnim pitanjima. Imajući u vidu politički kontekst u kojem su se dogodili Milanovićevi istupi, zapravo su pozivi za njegov opoziv u svojoj suštini pozivi na cenzuru. Kad sve to ogolimo, ostaje nam s čuđenjem se pitati koju je tu ustavnu odredbu Milanović povrijedio što je uvjet bez kojeg nije moguće pokrenuti pitanje njegova povjerenja.
Zahtjevi za njegov opoziv, na sreću po slobodu političke rasprave, ni proceduralno nisu provedivi jer niti bi dvije trećine Hrvatskog sabora to prihvatile niti bi potom najmanje devet sudaca Ustavnog suda moglo naći da je kršio Ustav. Ustavni sud je, pozivajući se upravo na standarde utvrđene u nizu odluka ESLJP-a, zaštitio već i novinare i političare, a kamo li ne bi predsjednika države! Elementarno je ako si dopustimo grubo kritizirati predsjednika države ili bilo kojeg političara, onda moramo dopustiti i da nam se istom mjerom uzvrati. Čak i ako mislimo da to radi krivo, pustimo Zorana Milanovića da koristi gotovo pa jedino političko oružje koje ima!
Ljevica sokirana jer se napokon netko u Hrvatskoj odlucio nazvati stvari pravim imenom. Zokijevi motivi su doduse krivi, on to radi zbog pòvrijeđene sujete, no i to je nesto. .