- Živimo u strahu, noću osluškujemo neobične zvukove i molimo Boga da se ništa ne dogodi! Nemamo kamo, ne znamo što bismo poduzeli i kome bismo se obratili za pomoć!
Sada kad se otopilo puno snijega, teren je razmočen i bojimo se da bi se moglo dogoditi ono najgore, a to je da nam se kuća sruši na glavu! – govorile su članice obitelji Prašnički, Marta, njezina kći Milena i snaha Ana dok su u strahu promatrale kuću, koju je klizište potkopalo više od metra.
Deveteročlana obitelji Prašnički živi u dalekom zaselku Budinščaku u Gornjoj Voći. I doista: zloćudno klizište, široko više od dvadeset metara, što je prošle godine "proradilo" baš ispod njihove kuće, dosad je pedesetak metara nizbrdo odnijelo stotine prostornih metara zemlje, a sa zemljom i dio dvorišta i voćke. I stabla oraha, koja su prije rasla oko kuće, u međuvremenu su "preseljena" pedesetak metara niže.
Najgore je što je klizanje terena zahvatilo i kuću, pri čemu je potkopalo više od metar zemlje ispod terase te tako izravno ugrozilo kuću i ukućane. Velika je vjerojatnost da bi, bude li jačih kiša i bude li vlažno, nizbrdo mogla krenuti i cijela kuća Prašničkih, što bi bila tragedija, jer ta obitelj doista nema kamo, a nema ni novca da sama sanira tlo na kojem je klizište.
- U našoj obitelji privređuje samo moj suprug Dragutin. Građevinac je, a zbog duge zime i mrtve sezone počeo je raditi tek sada.
Mi žene nismo zaposlene, u cijeloj Voći posla za nas nema. Do prve autobusne stanice moramo pješačiti tri kilometra. Bivši načelnik Ivica Lukaček često nas je obilazio i slao molbe za pomoć državi i županiji, ali nitko nikada nije reagirao - kaže Ana Prašnički, koja ima četiri kćeri.
Tako govori i njezina šogorica Antonija, koja živi s njima u kući, sa sinom, prvašićem Antonijem.
"Nemamo kamo, ne znamo što možemo poduzeti i od koga tražiti pomoć - pita se Ana.
