Na slovačkog premijera Roberta Fica izvršen je atentat. Fico je ranjen hicima iz vatrenog oružja u Bratislavi nakon sjednice slovačke vlade. Dok se još čekaju službene informacije o tome u kakvom je stanju Fico nakon pokušaja atentata, donosimo priču o slovačkom premijeru čija je pobjeda na parlamentarnim izborima krajem prošle godine izazivala puno polemika i u Slovačkoj, ali i diljem Europe.
CNN je o njemu pisao kao proruskom političaru. Kao i brojni drugi mediji diljem svijeta, i američki su još analizirati što će to značiti za Slovačku i odnos prema susjednoj, napadnutoj Ukrajini te za jedinstvo NATO-a i EU. Pesimisti su bili u pravu – populistički premijer Robert Fico nakon pobjede na izborima radio je ono što je i najavljivao tijekom kampanje. Izjavljivao je da Ukrajina nije suverena država, nego je pod apsolutnom kontrolom SAD-a, te da u "Kijevu nema rata i život se odvija normalno". Protiv je članstva Ukrajine u NATO-u.
– To bi bi samo poslužilo kao razlog za treći svjetski rat, ništa drugo – smatra Fico koji je najavljivao i veto. Još kad je vruć slavio pobjedu na izborima u listopadu, najavio je da će učiniti sve što je u njegovoj moći da pokrene mirovne pregovore Rusije i Ukrajine jer "više ubijanja nikome neće pomoći". Tko je Fico, blizak saveznik mađarskog premijera Viktora Orbána koji mu je na X-u čestitao riječima: “Uvijek je dobro raditi s patriotom. Radujem se tome!”
Fico nije novo lice u slovačkoj politici. Naprotiv. Već je, kao osnivač i šef Stranke socijaldemokracije SMER, bio premijer u dva mandata, od 2006. do 2010. i od 2012. do 2018. godine, što je slovački rekord. Iza sebe ima i jednu neuspješnu kandidaturu za predsjednika na izborima 2014.
VEZANI ČLANCI:
Rođen je 1964. godine u gradu Topoľčany u jugozapadnoj regiji Nitra. Otac mu je bio rukovatelj viličarom, a majka prodavačica u trgovini cipela. Kao dječak sanjao je o tome da postane sportski novinar, arheolog ili – političar. Završio je gimnaziju i upisao se na Pravni fakultet Sveučilišta Comenius u Bratislavi, u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Profesori su ga hvalili, a jedan od njih, budući premijer Jozef Moravčík, opisao ga je kao “ambicioznog i vrlo samouvjerenog”. Znao je slušati i bio vješt u debatama. Diplomirao je pravne znanosti i specijalizirao se za kazneno pravo. Doktorirao je s temom “Smrtna kazna u Čehoslovačkoj” i početkom 1990-ih otišao na studij na School of Slavonic and East European Studies u Londonu kao stipendist. S 38 godina stekao je zvanje izvanrednog profesora. Kad je o političkim svjetonazorima riječ, 1986. pridružio se Komunističkoj partiji Čehoslovačke, da bi nakon Baršunaste revolucije 1989. i pada komunističkog režima prešao u Partiju demokratske ljevice, nasljednicu Komunističke partije.
FOTOGALERIJA Uhitili atentatora: Pogledajte privođenje napadača na slovačkog premijera
Prvi je put izabran za zastupnika u parlamentu 1992., a od 1994. do 2000. godine zastupao je Slovačku kao pravni savjetnik na Europskom sudu za ljudska prava. No izgubio je svih 14 slučajeva koje je vodio. Napredovao je zato u stranci u kojoj je 1998. izabran za potpredsjednika. Iste te godine kandidirao se za glavnog tužitelja, ali je njegova stranka podržala drugog kandidata, tvrdeći da je Fico – premlad. Kad je godinu dana kasnije stranka dotaknula dno, izašao je iz nje i jedno vrijeme djelovao kao nezavisni zastupnik. I prije formalnog izlaska, četveročlana grupa koju su činili Fico, njegov suradnik Frantisek Határ, politički strateg Fedor Flašík i medijska direktorica Monika Flašíková-Beňová, počela je maštati o osnivanju nove političke stranke lijeve orijentacije. Nastao je SMER koji je Fico isprva nazvao strankom trećeg puta. Nametnuo se kao vješt oporbeni političar koji je kritizirao nepopularne reforme desničarske vlade Mikuláša Dzurinde.
Kako bi izbjegao repove koji su se vukli iza njegove bivše stranke, uveo je stroge propise za politiku “čistih ruku”, neku vrstu stranačke lustracije. Nikome s vezama iz prethodnog komunističkog režima ili osobama koje su imale iskustvo u drugim političkim strankama nije dopušteno obnašati dužnost u novoj stranci pa je stasala nova generacija političara neupletenih u prethodne korupcijske skandale. Drugo pravilo bilo je da su sve stranačke podružnice na regionalnoj i lokalnoj razini morale biti u cijelosti financijski samodostatne, a sve donacije javno objavljene. Fico se 2004. povezao s gotovo svim ljevičarskim strankama na političkoj sceni, uključujući svoju bivšu stranku, i osigurao si dovoljno glasova za prvi premijerski mandat. Formirali su koalicijsku vladu s Narodnom strankom Vladimíra Mečiara – Pokretom za demokratsku Slovačku i Slovačkom nacionalnom strankom, desničarskom populističkom strankom kojoj nije bilo mrsko istupati protiv Roma i Mađara.
Suosnivač Ján Slota pijan je prijetio da će “tenkovima sravniti Budimpeštu sa zemljom”. Fico nikad nije javno osudio izjave i govore desničara. Afera nije manjkalo. U kolovozu 2008. Ficova vlada odlučila je koji će veliki projekti dobiti milijune kruna iz EU fondova pa se ispostavilo se da su četiri projekta pod kontrolom prijatelja jednog od njegovih parlamentarnih zastupnika. Neposredno prije izbora izbio je jedan od najvećih u skandala u povijesti zemlje. Objavljena je glasovna poruka na kojoj glas koji jako podsjeća na Ficov tvrdi da je skupio nekoliko milijuna eura neprijavljenih sredstava za izbore 2002. Fico je snimku odbacio kao krivotvorinu i obrušio se na medije. Na sljedećim izborima SMER je unatoč tome ostao najveća stranka, no njegovi koalicijski partneri doživjeli su debakl. Kad je shvatio da ne može pronaći partnere koji bi osigurali potrebnih 14 mandata, povukao se i rekao da poštuje izborni rezultat. Nije morao dugo čekati ponovni dolazak na vlast.
Nakon pada koalicijske vlade desnog centra pokušao je formirati vladu nacionalnog jedinstva, a kada mu to nije uspjelo, formirao je prvu jednostranačku vladu u Slovačkoj od 1993. Okušao se i na izborima za predsjednika države. "Svoju kandidaturu shvaćam kao uslugu Slovačkoj", rekao je i dodao da nije riječ o avanturi ili bijegu. No porazio ga je nezavisni kandidat Andrej Kiska uz potporu desnice. Nakon ubojstva istraživačkog novinara Jána Kuciaka rekao je da je spreman podnijeti ostavku na mjesto premijera kako bi izbjegao prijevremene izbore i riješio političku krizu. Kuciak je istraživao djelovanje u Slovačkoj talijanske mafije ‘Ndrangheta s kojom je, prema nekim navodima, jedna od Ficovih pomoćnica bila povezana. Nakon sastanka s predsjednikom Kiskom, Fico je podnio ostavku i rekao da već na umu ima kandidata koji bi ga zamijenio – svog zamjenika Petera Pellegrinija. Njegove izjave izazivale su široke rasprave, poput one da je posvajanje djece u istospolne zajednice – perverzija. Rekao je da nikad ne bi podržao istospolne brakove.
Kad je vanjska politika u pitanju, Fico se usprotivio proglašenju neovisnosti Kosova koje je nazvao "velikom pogreškom". Kad je Donald Trump izabran za predsjednika SAD-a, komentirao je da bi to moglo potaknuti Europu da ojača svoju vojsku. Odbacio je plan Europske komisije o raspodjeli izbjeglica i ekonomskih migranata s Bliskog istoka i Afrike. “Sve dok sam ja premijer, obvezne kvote neće se provoditi na slovačkom teritoriju”, rekao je. Povezivao je izbjeglice s terorizmom tvrdeći da "tisuće terorista i boraca Islamske države ulaze u Europu s migrantima”. Izjavio je da “prate svakog pojedinog muslimana u Slovačkoj". Nastojao je ojačati odnose sa Srbijom i Rusijom. Optužio je Gruziju da je provocirala Rusiju uoči napada na Južnu Osetiju u rusko-gruzijskom ratu 2008.
Smatra da je aneksija Krima provedena u suprotnosti s međunarodnim pravom, no da ukrajinsko ponovno zauzimanje Krima neće zaustaviti rat. Osudio je rusku invaziju na Ukrajinu u veljači 2022., no kritičan je prema europskim sankcijama Rusiji tvrdeći da štete ruskom stanovništvu i Europljanima, a ne režimu Vladimira Putina. Zanimljivo je da je Fico 2008. Mađarsku označio kao potencijalnu prijetnju i upozorio na mađarskog desničarskog političara Viktora Orbána i njegovu stranku Fidesz, koju je nazvao "ekstremnom nacionalističkom strankom". Danas su on i Orbán u dobrim odnosima. Fico je 2022. više puta izjavio da su novinari "organizirana kriminalna skupina s ciljem razbijanja slovačke državnosti" pa je pozvao policiju da ih istraži. Tvrdio je da su korumpirani mediji opsjednuti njime i njegovom strankom koju žele uništiti.
Na konferencijama za medije koristio je sočan rječnik i spominjao idiote, prostitutke, zmije i hijene. Oženjen je Svetlanom Ficovom, odvjetnicom i profesoricom koju je upoznao na studiju prava. Imaju jednog sina. Osim materinskog, Fico tečno govori češki, engleski i ruski. Rijetko je javno govorio o svom vjerskom životu, no u molbi da se pridruži Komunističkoj partiji 1984. naveo je da je “strogi ateist”, da bi u promotivnom videu tijekom kampanje za predsjedničke izbore 2014. rekao je da je odrastao u rimokatoličkoj obitelji i da sebe smatra katolikom. Slovački mediji pisali su o nekoliko navodnih izvanbračnih veza koje je opovrgavao.
VIDEO Strava u Istanbulu: Dvojac upao u crkvu i zapucao, ubijena jedna osoba
Prati svakog muslimana u državi, za Ukrajinu u NATO-u najavljivao veto a sada je par metaka sredilo da se smiri i niš ne prati I najavljuje.