Je li u Mongoliji pronađena stvarna Mulan? Ili barem netko tko je mogao biti inspiracija za priču po kojoj su snimljena dva filma, jedan animirani još prije 22 godine i jedan igrani koji bi trebao, barem se tako nadamo jer je premijera već jednom odgođena zbog pandemije, biti prikazan ove godine.
Dakle, kineska legenda o ratnici Mulan tamošnji je narodni narativ prema kojem Hua Mulan zauzima mjesto svojeg oca u vojsci te se kao muškarac u njoj bori 12 godina. Ratnica iz te priče fikcijski je lik. No je li to baš tako? Christine Lee, znanstvenica s američkog California State Universityja na čitanom znanstvenom portalu LiveScience tvrdi kako je u Mongoliji pronašla ostatke dviju ratnica. Jedna je u doba smrti imala 50 godina, a druga oko 20 godina.
U Kini nije bilo novačenja
Zanimljivo, na njihovim ostacima nema tragova ozbiljnijeg ranjavanja, a umrle su prirodnom smrću. Dapače, starija je ratnica pokopana s muškarcem, najvjerojatnije suprugom. Sudeći prema njihovim dobro sačuvanim skeletima, dvije su dame imale ekstenzivnu praksu odapinjanja strijela te jahanja na konjima. Živjele su u Xianbeiju između 147. i 552. godine, upravo onda kada je i nastala priča o Mulan. Bilo je to i doba nemira na ondašnjem području Kine. Moguće je, kaže američka znanstvenica, kako su u to doba, uz muškarce, i žene bile potrebne za obranu. A navodi i to da pronalazak ostataka dviju ratnica tek potvrđuje ono što su dosadašnja istraživanja priče o Mulan dokazivala, da je takva priča zapravo mogla biti realnost u doba Xianbeija. Podsjetila je na još nešto – ostaci su pronađeni u Mongoliji, što je prva kontradikcija u percepciji priče o Mulan kao kineskog narativa. No ima toga još. U to doba u Kini nije bilo novačenja u vojsku, a prema priči Mulan je služila kanu.
Dakle, prije će biti da je priča mongolska nego kineska. Navodi se da znanstvenica s California State Universityja istražuje u Kini i Mongoliji posljednjih 16 godina, o čemu svjedoči njezin životopis dostupan na internetskim stranicama američkog sveučilišta. Ostatke dviju ratnica otkrila je za iskapanja groblja na lokalitetu Airagiin Gozgor u provinciji Orkhon u sjevernoj Mongoliji. U protekle četiri godine, navodi LiveScience, njezina je skupina arheologa istražila 29 ljudskih kostura pronađenih na lokalitetu, 16 muških i 10 ženskih dok za tri nije bilo moguće dokazati spol. Traženi su znakovi dugotrajnog jahanja, odapinjanja strelica i ozljeda. Dok su ostaci muškaraca ukazivali na to da se radilo o ljudima koji su često jahali i korisitli luk i strijelu, kod većine ženskih ostataka vidjeli su se tragovi ili jednog ili drugog. Osim na spomenuta dva.
Mongoli nemaju svoje zapise
Te su dame bile prave, obučene ratnice, vješte u jahanju i gađanju lukom i strijelom. I to je još jedan dokaz da je gotovo sigurno riječ o mongolskoj, a ne kineskoj priči. U onodobnoj Kini žene su ipak prije svega smatrane domaćicama, nimalo ravnopravnima muškarcima, dok je na području sjeverne Mongolije bilo drukčije što pronađeni ostaci i potvrđuju. Sami Mongoli do pojave Džingis-kana nemaju vlastitih zapisa, no o njima su pisali drugi, kaže Lee, a u tim zapisima priča se o kraljicama koje su bile vojskovođe i primale izaslanike dalekih vladara. Jedna od ratnica imala je više od 50, druga oko 20 godina, a da su znale jahati i baratati lukom i strijelom moguće je i zbog povijesnog konteksta jer se radilo o dobu velike nestabilnosti. No nijedna nema ozljeda što pak može svjedočiti da zapravo nisu sudjelovale u nekoj ozbiljnoj bitki. Kako su pokopane u grobovima u koje se pokapala elita, to je doista moguće.
a baš zgodno, da su našli dokaz! još samo da se jetija pronađe, i imamo cijelu priču! :)