S bivšim saborskim zastupnikom i prvim potpredsjednikom Sabora, potpredsjednikom HSLS-a, zamjenikom predsjednika Vlade Ivice Račana, znanstvenikom, gospodarstvenikom, a sadašnjim ravnateljem Energetskog instituta Hrvoje Požar, dr. sc. Goranom Granićem razgovarali smo u povodu izlaska njegove nove knjige “Hrvatska stvarnost u Deset zapovijedi”, koju je upravo izdao Večernji list.
Što vas je ponukalo da napišete tu knjigu?
Već dugo osjećam potrebu intervencije u javnom prostoru s obzirom na to da su rasprave i polemike jednosmjerne, površne, ne obuhvaćaju bit problema s kojim se hrvatsko društvo suočava. I tako sam došao na ideju da je najbolji način razmišljanja i dileme o društvu prenijeti kroz Deset zapovijedi koje nemaju samo vjerski karakter nego i civilizacijsku težinu jer su glavninu tih zapovijedi zapadna društva unijela u pravne sustave i norme ponašanja. Važno je razumjeti i kontekst stvaranja Deset zapovijedi. Kada je Mojsije od Boga primao Deset zapovijedi, njegovi sljedbenici su se interesno organizirali i napravili zlatno tele. Povijest Deset zapovijedi prati i povijest interesnog organiziranja ljudi koji svoje interese podižu na božansku visinu. Za čovječanstvo najpogubnije interesno organiziranje po karakteru zlatnog teleta bilo je sredinom prošlog stoljeća, fašistički, nacistički, komunistički, ustaški, četnički pokreti, koji su vođu, ideologiju i stranku podigli na božansku razinu, a sve koji se u to nisu uklapali ubijali su, zatvarali, mučili...
S pokojnim Račanom ste blisko surađivali. Jeste li ikad razgovarali o vjeri i nevjeri?
Ne doslovno, ali pokojni Račan je izuzetno poštovao moje vjersko uvjerenje. Osjećao je na neki način kao da je on u životu bio osiromašen što nije bio vjernik. Promjena mu se u životu dogodila kad je imao prometnu nesreću 80 – tih kad je pukim slučajem ostao živ jer ga je našao neznanac i odveo u bolnicu i spasio mu život. I od tada je počeo mijenjati percepciju o duhovnoj dimenziji čovjeka i gledao je na drugi način ljude koji vjeruju.
Mislite, nije mu se vjera više činila besmislenom?
Da. Ja nisam volio sastanke nedjeljom, a kada ga je jednom sazvao, rekao sam mu da mogu biti prisutan do 10.30 sati jer u 11 imam misu, a on je to poštovao. Bio je tolerantan čovjek. Nije opravdavao komunističke zločine. Hrvatska povijest je bolna povijest i mnogi su bili žrtve na različitim stranama i to se ne može politički riješiti, zato govorim o vrijednostima društva i pravu na život kao osnovnom pravu čovjeka. Nitko nikom nema pravo oduzeti život iz političkih, nacionalnih, vjerskih ili bilo kojih drugih razloga. Zato su za mene Ustaški pokret i Komunistička partija zločinačke organizacije, jer su odgovorne za zločine nad civilima i nikakvi interesi bilo kojih grupacija ne mogu s njih skinuti odgovornost za zločine.
Ističete da je u stavu da u javnoj školi nema mjesta za Boga, odnosno vjeronauk prisutan duh komunizma, ali ste protiv molitelja pred bolnicama?
Vjerovati ili ne vjerovati ili biti ravnodušan pitanje je izbora na koje ima pravo svaki čovjek. Roditelji imaju pravo na odgoj djece u skladu i s njihovim religijskim opredjeljenjem, kao što na to imaju pravo roditelji djece koji nisu vjernici. Zadaća je škole da obrazuje tolerantne ljude koji neće u onom drugom vidjeti problem. Svi oblici ponašanja koji uskraćuju čovjeku pravo na izbor nisu prihvatljivi. A ako se hoće moliti za ljude koji su u dilemi hoće li ili neće napraviti prekid trudnoće, moliti se može i u crkvi. Molitva pred bolnicama je demonstracija, vrsta pritiska na slobodnu volju pojedinaca i neprihvatljiva je kad su u pitanju nečiji svjetonazori.
Na EU unatoč nedostacima gledate kao na projekt dugoročnog ujednačavanja kvalitete života. Ipak, u stvarnosti imamo neujednačenu kvalitetu života na sjeveru i jugu EU te istoku i zapadu?
Te razlike nisu premostive zbog sebičnosti bogatih, nespremnosti na solidarnost koja ne znači dati onom drugom suvišak nego odreći se nečeg svoga da bi drugom pomogao. To je najveći problem jer je i kriza iz 2008. proizišla iz sebičnosti Zapada. Sadašnji način društvenih odnosa u kojem bogati trebaju ostati bogati, a siromašni siromašni je neodrživ i, ako Zapad ne počne mijenjati svoju filozofiju, situacija će se početi mijenjati ratovima što je najgori oblik mijenjanja društvenih odnosa. Teško je nekog uvjeriti u Africi da mora biti gladan zato što je rođen u Africi i da će mu bogati kroz neki fond nešto dati i umiriti svoju savjest.
Mnogi uspoređuju EU s bivšom Jugoslavijom u kojoj najnerazvijenije republike nikad nisu stigle najrazvijenije?
Ima razlika i sličnosti između EU i bivše Jugoslavije uz bitnu razliku da je u Jugoslaviji vladao totalitarni sustav. Nije rješenje za Hrvatsku da iz fondova EU dobije hrpu novca, nego da napravimo iskorak u industriji, kvaliteti usluga, funkcioniranju države. Ja vodim mali institut, 87 zaposlenih, i mi 70% svojih aktivnosti radimo izvan Hrvatske. Hrvatsko društvo mora postati ambiciozno, to je ključ svega, a ne čekati na pomoć. Danas je psihologija takva da čim nešto nije u redu trči se na Markov trg, koji treba riješiti problem. Čak i da smo efikasno društvo ne mogu se svi problemi tako rješavati. Loše je sve probleme adresirati na politiku, a ne pitati se što sam napravio da bude bolje.
Ali problem su i političari koji trebaju biti uzor društvu, što nisu...
Naravno, ali vraćate se na moju knjigu. Ja se referiram na Krista koji nikad nije govorio vlast osim u jednom. ‘Bogu Božje, caru carevo’. Nerealno je očekivati da ćemo mi i sa sjajnom vlašću postati bolje društvo a da se sami ne mijenjamo.
Niste za zabranu rada nedjeljom jer držite da je rad na dan Gospodnji i rad za opće dobro, no zašto za opće dobro nedjeljom ne rade političari, ministarstva...?
Postavljam malo drugačiji pristup tom problemu i da je imati posao najveći preduvjet za slobodu, da ne ovisite o drugome i da živite od svog rada. Drugo je da svaki rad treba biti adekvatno plaćen i treće da je stvar izbora hoće li netko raditi nedjeljom. Moderna društva žive sve više sedam dana u tjednu 24 sata i zato moraju raditi razne tehničke i uslužne službe uz djelatnosti u kojima se uvijek moralo raditi.
Ali ljudi imaju pravo na odmor vikendom, a i u trgovini nije nužan rad nedjeljom?
Zabrane ne rješavaju problem i nisam za zabranu rada nedjeljom. Meni je veći problem što su plaće u trgovini male od rada nedjeljom. Možda će doći trenutak kad će trgovački centri nedjeljom imati 10% više cijene pa će ljudi izbjegavati kupnju taj dan i neće biti potrebe za radom nedjeljom. Kad bi ljudi bili principijelni, manje sebični i komotni pa ne bi kupovali nedjeljom, i trgovine bi bile zatvorene.
Istospolne zajednice smatrate obitelji, ali niste za to da posvajaju djecu. Jeste li razmišljali da vam kao liberalu mogu spočitnuti takav stav?
Ja ne govorim kad je riječ o posvajanju djece o pravu istospolnih zajednica, nego o pravu djeteta koje se može staviti u vrlo nepovoljnu situaciju jer smo mi vrlo netolerantno društvo. A dijete treba zaštiti od nepovoljnih okolnosti. Možda za 20 godina posvajanje djece u istospolne zajednice neće biti problem, ali u ovom trenutku jest, jer smo netolerantno društvo.
Kod pobačaja balansirate između interesa žene da odlučuje o svom tijelu, interesa budućeg oca i prava na život nerođenog djeteta i držite da znanstvenici trebaju pomoći u definiranju kad počinje život, a tada primarno pravo postaje pravo na život djeteta. Što ako znanstvenici utvrde da život počinje začećem, žene ostaju bez prava da odlučuju o prekidu trudnoće?
Pitanje pobačaja je svjetonazorsko pitanje. Ničim nije dovedeno u pitanje pravo osoba koje vjeruju da život počinje začećem jer oni neće konzumirati pravo na prekid trudnoće. Problem je nekoga tjerati da radi nešto protiv svojih uvjerenja. Netko tko ne vjeruje da život počinje začećem ima pravo na prekid trudnoće i država tu ima obvezu odrediti granicu za pobačaj koja se mora poštovati. No, treba voditi računa i o interesu budućeg oca, ne znam kako, jer nisam pravni stručnjak, ali ne može se nikoga osloboditi odgovornosti za ono što je stvorio.
Niste odgovorili što ako znanstvenici utvrde da život počinje začećem. Čije će pravo po vama biti jače, žene, budućeg oca ili djeteta?
Tada treba štititi pravo najslabijeg, a to je dijete.
Odakle ovaj iskoči?