Iako su za mješanca Bubija dom nudile dvije udomiteljice iz Zagreba, ni R. S. ni M. Đ. nisu ga mogle povesti kući. Voditelj skloništa Pokupsko Cerje odlučio je da će ga radije ubiti.
– Još početkom mjeseca vidjela sam Bubijevu sliku, a onda je nestao sa stranice skloništa. Kad sam ih nazvala, nisu mi znali reći gdje je, spominjali su i da je eutanaziran. Nije mu još bio rok pa sam sve prijavila veterinarskom inspektoru – kaže R.S. Nakon njezine prijave inspektor je posjetio sklonište i pronašao psa živog i zdravog. Kad je potvrđeno da je pas u skloništu, poslala je upitnik kao udomitelj i najavila dolazak u ponedjeljak, 13. srpnja.
Samo na slikama
– Imala sam nesreću na cesti i zakasnila sam, zvala sam voditelja, slala mu poruke i molila da me pričeka. Imala sam i potvrdu HAC-a, no kad sam stigla, voditelj nije uopće htio razgovarati o psu jer mu je prošlo radno vrijeme. Iako je bio tamo, jer tamo i stanuje. Pitao me jesam li ja ona koja ga je prijavila – kaže nam. Sljedećeg dana nije se mogla vratiti u sklonište, no igrom slučaja po istog psa u utorak je iz Zagreba došla i M. Đ.
- Uzela sam godišnji da mogu stići jer oni rade do 14 sati. Kad sam pitala za Bubija, voditelj mi je rekao da je smrtno bolestan, da ima upalu pluća. Odgovorila sam da ću ga liječiti, ali nije ga dao. Rekla sam i da ću čekati da ozdravi pa doći po njega, odgovorio je da može – priča M. Đ. Kad je već bila tamo, odlučila je udomiti nekog drugog psa, ali u sklonište je nisu pustili, nije mogla vidjeti životinje.
- Pokazali su mi slike i rekli da odaberem pa će mi dovesti psa. Odlučila sam se za bijelog retrivera, bio je divan, čak sam ga i prošetala – kaže M. Đ. Vlasnik skloništa pripremio je ugovor i kad ga je već ispunila, pojavila se ženska osoba kratke crne kose (Brankica Srbić op.a). Počela je vikati da pas ne može ići bez pretprovjere.
- Mahala je ugovorom i urlala, a gospodin voditelj je trčao za njom i rekao kako će je probati udobrovoljiti. Nije uspio pa sam otišla bez psa – priča M.Đ. No, u skloništu je ostao ugovor s njezinim potpisom, o čemu je obavijestila i inspektora. Tog istog dana, u utorak, R. S. je najavila ponovni dolazak. No, kad je u srijedu stigla, Bubija više nije bilo, rok mu je prošao u pola noći.
Grad začuđen
I premda smo željeli čuti što o svemu kaže voditelj skloništa Predrag Baraba, na telefon se nije javljao, a na pismeni upit nije odgovorio. Pa tako nismo doznali zašto je odbio udomiteljice te zašto izabire oduzimanje života čak i kad psi imaju udomitelje i kad ga njihov život ništa ne košta. Nismo uspjeli doznati ni koliko je pasa u skloništu te koliko ih je u posljednjih nekoliko mjeseci, otkad je uveo svoja pravila, eutanazirao.
Što će učiniti, pitali smo u Gradu Velikoj Gorici, koja sa skloništem ima ugovor o zbrinjavanju pasa lutalica. Pa tako Grad plaća hvatanje i smještaj, veterinarsko zbrinjavanje i liječenje te hranjenje životinja 60 dana. Unutar gradske nadležnosti i kontrola koje se provode, stoji u odgovoru iz ureda gradonačelnika, nisu uočene nepravilnosti.
– Ove informacije o postupanju u skloništu nas šokiraju. Ne mogu vjerovati da netko tako postupa sa psima. Zato tražimo od nadležnog ministarstva i ostalih nadležnih institucija da hitno ispitaju tvrdnje – ističe gradonačelnik Dražen Barišić.
Za to vrijeme Zagrepčanke su voditelja skloništa još jednom prijavile veterinarskom inspektoru. Pas je trebao živjeti i voditelj skloništa zbog svoje samovolje mora odgovarati.
Sad sam se cuo sa prijateljem koji zna za problematiku i malverzacije sa psima i prijavio to policiji.Znaju ljudi da kad psima istekne rok za udomljavanje oni pse odvode negdje(nabave papire za eutanaziju) i za tjedan dva ih opet dovode i naplacuju drzavi ponovno hvatanje i zbrinjavanje za iste te pse.