Promjena smjera nije novost u svijetu politike. Ovisno o društvenim i geopolitičkim okolnostima, ali i biračkim preferencijama, političari prekrajaju svoje imidže, pozicije i poruke kako bi ostvarili ciljeve. Neki to izvedu tako da to izgleda kao strateški potez ili osobni rast u političkoj formaciji, a drugi karikaturalno kao Kolinda Grabar-Kitarović. Doduše, da biste bili u ovoj prvoj skupini, morate upravljati vlastitom sudbinom, a jasno je da predsjednica nije sama kovač svoje sreće. Prema njezinim izjavama može se zaključiti da to nikad nije ni bila.
Jedna je stvar, doduše, konstantna – predsjednica svako malo, ničim izazvana, izjavi neku glupost. Promjenom savjetnika samo su jedne gluposti zamijenile druge. Što se i moglo očekivati, budući da je samu sebe svela na tabulu rasu na koju razni savjetnici upisuju sav politički sadržaj. Ona koja je obećavala lupati šakom po stolu pokazala je da je sve samo ne vođa i autoritet. Vlastitom je odlukom marioneta, samo je u konkretnom trenutku pitanje čija.
Sad njome, bez ikakve sumnje, upravlja Stabilnost – kružok kojemu je glavni eksponent Andrej Plenković i koji prelazi granice demokratskih uzusa, legalnosti i dobrog ukusa da bi sačuvao postojeće društvene odnose utemeljene na socijalističkom nasljeđu, tranzicijskom kaosu i korupciji. Da je predsjednica doista vođa kakvom se željela prikazati, preuzela bi odgovornost za svoje riječi i postupke, a ne je svaljivala na savjetnike koji daju mišljenje i analize, ali nisu ti koji odlučuju. Svaka glupost koja je dosad izašla iz usta Kolinde Grabar Kitarović, izašla je njezinom voljom. Ako je predsjednica od nekoga bila ucijenjena i prisiljena izgovoriti određene stvari, onda je to posao za sigurnosne službe i pravosuđe. Budući da ničime nije dala do znanja da je bila talac ikoga osim vlastite ispraznosti i oportunizma, sama je isključivi krivac za izgovorene gluposti.
Da ZDS nije “stari hrvatski pozdrav” stvar je opće kulture. Pozdrav se u tom obliku nikad nije koristio do pojave ustaša i to ga čini ustaškim pozdravom. Osnivači HOS-a usvojili su ga baš zato što je bio ustaški. Milijun je dokaza da je vrhuška tadašnjeg HSP-a i stranačkog vojnog krila bila inspirirana NDH i Antom Pavelićem. Od njegovih slika po zidovima stranačkih prostorija, crnih uniformi, desnice u zraku, naziva postrojbi po ustaškim zapovjednicima pa do pozdrava “Za dom spremni”. Kao što taj pozdrav ne može baciti ljagu na pravednu borbu HOS-ovaca za slobodnu demokratsku Hrvatsku koja nema dodirnih točaka s NDH, tako ni krv te slobodoljubive mladosti ne može oprati taj pozdrav od sramote iz vremena Drugog svjetskog rata. Svaki pokušaj da se borbu za slobodu u Domovinskom ratu ideologizira – a to su činili i crveni i crni – vrijeđanje je uspomene na ljude koji su dali svoje živote za nas.
Predsjednica se uplela u tu priču da bi zadovoljila dio biračkog tijela, ne razmišljajući o tome da legitimiranje ustašluka ostavlja trajne posljedice na hrvatsko društvo. Jednako teške kao relativizacija komunističkih zločina i tog čudovišnog režima čije nas nasljeđe i danas drži zatočenima. No čini se da predsjednica općenito nije previše razmišljala, nego su to umjesto nje činili njezini savjetnici. Svaki sa svojom agendom. Promjenama na Pantovčaku mijenja se priča, ali suština i dalje ostaje ista. Kolinda Grabar Kitarović nema vlastiti politički instinkt koji nadopunjuje stručnim savjetima svoga tima. Govori ono što joj drugi kažu pod pretpostavkom da je to u tom trenutku oportuno.
A kad je doista važno nešto reći, kad zemlju potresaju afere ili se vode polarizirajuće javne rasprave, ona nestane jer bi se željela vezati samo uz pozitivne stvari. Unatoč suženim ovlastima i protokolarnoj funkciji, predsjednica mora biti više od govornog automata koji se brine isključivo za vlastiti rejting. Možemo li to dobiti od Kolinde Grabar Kitarović? Teško. Njezini su posljednji potezi jasno pokazali novi smjer. Predsjednicu je asimilirala Stabilnost, bez posebnog otpora. Ona je sad tek obična radilica uronjena u kolektivnu svijest koja upravlja svim sferama društva. Asimilacijom u Stabilnost, predsjednica je postala dio kolektiva koji sumnjivim metodama guši referendumske inicijative, namješta poslove u Agrokoru, zapošljava stranačke vojnike i rodbinu na javnim jaslama, upravlja korumpiranim pravosuđem, tjera mlade iz države i sije nepravdu na svakom koraku.
Šaptom pala kao Bosna, predsjednica će na izborima tražiti povjerenje kao lice Stabilnosti. Umjesto njezinog lica na plakatu možemo slobodno zamisliti lice Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića ili Lovre Kuščevića. Baš zato što se na tom plakatu može naći bilo koje lice koje odgovara trenutnim potrebama Stabilnosti, nije sigurno da će se na njemu naći baš lice Kolinde Grabar Kitarović. Ona sad u potpunosti ovisi o drugima. Ali za nju poslušnu nema zime jer EU, UN i NATO uvijek trebaju nove birokrate.
>>Kolinda Grabar-Kitarović - Obraćanje predsjednice u povodu 4 godine mandata
Nije da je med i mlijeko ali koja je alternativa ? Zampovski klavijaturist ili učenik savjetnika Browna ? Na žalost ne nadzire se neka treća opcija, fale pametni ljudi umjerene desnice koji bi štitili prvenstveno hrvatske interese !