Kada bi postojao i samo jedan hrvatski građanin koji bi se izjasnio kao vjernik neke druge vjere, a ne katoličke, ili koji sebe ne smatra vjernikom, šef države ne bi smio dati blagosloviti svoj ured. Predsjednik Republike predsjednik je svih građana, pa i tog jednog nevjernika. Državne institucije ne mogu biti predmetom ni mjestom za vjerske obrede. A blagoslov označava vjeru. Država je sekularna, a vjera je osobna stvar pojedinca.
Netko će reći da nema ništa lošega u želji da se podijeli božansku milost osobi ili stvari. I nema, ali je to u suprotnosti s pojmom sekularne države i sekularne vlasti. Nijedan svećenik ne dolazi, primjerice, blagoslivljati prostorije talijanskih predsjednika ili šefova vlada. Takvo što nijednome nije palo ni na kraj pameti. Odvojeni su vjera i državne institucije.
Talijanski predsjednici, pa i oni koji su svakoga jutra odlazili na misu, nisu papama ljubili ruku. Jer, jedno je privatno držanje, dakle i vjersko određenje, a drugo su državne dužnosti. Obveza šefa države da bude predsjednikom svih građana u suprotnosti je s blagoslivljanjem prostorija u kojima obavlja svoju dužnost.
Papa Franjo, odmah nakon što je proglašen poglavarom Katoličke crkve, primio je novinare koji su pratili konklavu. Nije im udijelio blagoslov jer, kako je kazao, među novinarima ima i onih koji nisu katolici pa stoga ne može udijeliti blagoslov. Ako se i papa pridržava pravila da ne moraju svi ljudi biti iste vjere, a mogu biti i ateisti, onda bi se takvog pravila trebali još više pridržavati šefovi država.
>>Kolinda i Milanović razgovarali, fra Zovko blagoslovio prostorije Ureda
>>'Uvijek sam instinktivno znala kako se ponašati u blizini zmija'
Gospodine Tomaševć, jeli Vam upalo nešto u oko u sudnici u kojoj se sudi Josipu Pekoviću u Bavarskoj. Ako nije, onda ću Vam reći da je to veliki križ na zidu sudnice. Taj križ sigurno smeta odvjetniku Nobilu i ostalima iz njegova tima, ali nikome ne pada na pamet pomisliti da će sudac donijeti nepravednu presudu zato što se sudi nevjernicima ili agnosticima.