Redovni profesor Filozofskog fakulteta u Rijeci i predsjednik Hrvatskog društva pisaca Nikola Petković u reakciji na tekst koji je objavljen u Večernjem listu u utorak 28. ožujka ističe da nije potpisnik Deklaracije o zajedničkom jeziku, kako smo objavili prepisujući imena s liste potpisnika koju su nam proslijedili organizatori ove akcije.
Nisam jezikoslovac
“Bio sam u najmanju ruku iznenađen pozivom gospodina Gorana Rotima da sudjelujem u njegovoj jučerašnjoj emisiji u kojoj će riječi biti o Deklaraciji o zajedničkom jeziku. Budući da nisam jezikoslovac, a mišljenja sam da su oni prije od mene pozvani da o jeziku rasprave, moje je iznenađenje bilo to veće, no svoje je dimenzije osupnutosti dobilo kada mi je gospodin Rotim podrazumijevajućim glasom rekao kako me zove kao jednog od potpisnika Deklaracije... Ja je, naime, nisam potpisao. Budući da sam, sluteći o čemu se radi, odmah isključio zle namjere i istog časa uključio organizacijski i profesionalni šlamperaj (koji me užasava), saznao sam kako sam postao potpisnik Deklaracije o zajedničkom jeziku, koja mi je u radnoj verziji, valjda kao predsjedniku Hrvatskog društva pisaca, bila poslana na čitanje i koju sam, s nizom primjedbi, vratio pošiljatelju, time valjda jasno dajući do znanja da je u poslanom mi obliku ne potpisujem, iako, naravno cijenim tu vrijednu i prijeko potrebnu raspravu, ali posebice njezinu pretpostavljenu profesionalnost, uključivost i otvorenost, koja je u slučaju instrumentalizacije mojega potpisa, izostala”, veli Nikola Petković. I nastavlja.
“Književnik Vladimir Arsenijević, valjda čelnik inicijative, duboko mi se ispričao, jer je njegova praktikantica, vidjevši zaglavlje moje službene fakultetske elektroničke pošte koja, osim afilijacije, uključuje i sve institucionalne podatke, u poruci koju sam im poslao najavivši intervencije u tekst, pretpostavila da to može koristiti kao potpis te da me odgovor na poruku svrstava u niz potpisnika... Žao mi je da je do toga došlo, jer sam bio spreman sudjelovati u kolegijalnoj artikulaciji teksta koji bi bio prihvatljiv svim zainteresiranim stranama, ali samo kao pobočnik, jer nisam lingvist i ne osjećam se pozvanim da dajem konkluzivne sudove o jeziku — suradnju koja će nakon ovog propusta, naravno izostati.
Za raspravu, a ne agitaciju
Osim sadržanih razloga i manjkavosti teksta Deklaracije, strukturalni razlog mojeg nepristajanja na potpis jest apsolutno inzistiranje organizatora kampanje da se uz imena i prezimena potpisnika pojavljuju institucionalne afilijacije na što na peticijama nikada ne pristajem: jer jedno je iznijeti osoban emotivni, stručni, profesionalni... stav imenom i prezimenom, a drugo je kada se ono veže bilo za HDP ili za riječki Filozofski fakultet, kao što je to na posuđenom mojem potpisu slučaj i time implicira sinegdohu institucionalnog stava. I da ne zaboravim: uvijek sam za raspravu, nikad za agitaciju. Ton i način prikupljanja potpisa ovdje je bio agitativan, što je i polučilo stavljanje mojega imena bez moje privole ispod zasad, nadam se, krnjeg teksta Deklaracije”, ističe u reakciji Nikola Petković.
>> Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca
>> Ministrica Obuljen Koržinek: Deklaracija o zajedničkom jeziku politička je inicijativa
Iz podugackog izmotavanja sasvim je razvidno da je doticni Nikola sudjelovao u izradi teksta. Ocito je da je suglasan s temeljnom nakanom autora, no eto, malo je nezgodno sto bi morao biti potpisan kao predsjednik Drustva tzv.hrvatskih pisaca...A o kolegama mu na rijeckom Sveucilistu, Radi Serbedziji,Ozrenu Pupovcu i jos nekima, ne bih ovom zgodom jer zastitnici projugoslavenstva odmah baniraju...Ne pada snijeg da prekrije brijeg...