Pandemije nisu jednostavan fenomen i u njihovu središtu nije (samo) virus. Pandemije uzrokuju ljudi te ih isto tako oni mogu zaustaviti. No ta će kontrola bolesti doći samo ako i kad se svi u društvu slože da će se pridržavati određenih stvari, da će pokriti usta dok kašlju, da će prati ruke, nositi maske, zatvoriti mjesta okupljanja, održavati udaljenost ili pak primiti cjepivo ako je dostupno. Ako, zbog različitih razloga, to odbiju učiniti, pandemija će se nastaviti širiti. O ovim riječima kanadskog psihologa Stevena Taylora koji se detaljno bavio odgovorom ljudi na pandemije trebali bismo svi dobro promisliti u trenutku kad zaraza novim koronavirusom ubrzava, ne samo u Hrvatskoj.
Bez konsenzusa u društvu o načinima ponašanja, rezultati će izostati. No društvo je heterogena skupina, po osobinama, preferencijama, sustavima vrijednosti i interesima, i teško je očekivati da će se svi dobrovoljno složiti u procjeni opasnosti od zaraze, opasnosti od bolesti, empatije za druge i brige za sebe, pa bila ona i ekonomska, te da će unisono promijeniti ponašanje koje je daleko od uobičajenog i zahtijeva određeni stupanj odricanja.
Video: Od sljedećeg tjedna maske će biti obavezne u zatvorenim prostorima
Najbolji rezultati, jasno, postižu se informiranjem, razgovorima, uvjeravanjima, iznošenjem primjera i dogovorom o mjerama zaštite, jer svako ograničenje rađa bunt dijela ljudi. No da bi se u ovako izazovnom razdoblju vodilo društvo i da bi ono funkcioniralo najbolje što može u sve lošijim okolnostima, potrebno je imati povjerenje u one koji odlučuju, a oni moraju građanima jasno dati do znanja što ih i kada očekuje u pogoršanoj situaciji.
Neke države, poput Austrije ili Slovenije, unaprijed su propisale mjere sukladno epidemiološkoj situaciji i napravile “semafor” – sa zelenim, žutim i crvenim stanjem te jasno navedenim ograničenjima kada brojke pređu određeni prag. Takav bi sustav bio koristan i Hrvatskoj. Neće on sam po sebi zaustaviti bolest, ali transparentnost koju time pokazuju oni koji upravljaju zarazom daje sigurnost i, što je važnije, predvidljivost da se mjere neće izvlačiti iz rukava ili da se neće improvizirati. Tako bi svatko znao što slijedi te bi, želi li izbjeći lošiji scenarij, postao sudionik zajedničkog pothvata te aktivnije i svjesnije sudjelovao u ograničavanju širenja zaraze.
Drugim riječima: prihvatite za stalno ograničavanje sloboda ili ćemo uvesti potpunu diktaturu. U Hrvatskoj je tijekom osam mjeseci od ili s koronom umrlo manje od 300 ljudi bez obzira što su u statistiku trpali sve i svakoga. 90% zaraženih koje se proglašava oboljelima nemaju nikakve simptome. To su činjenice koje se mogu iščitati čak iz iz režimskih medija.