Preko 600.000, mahom žena, uglavnom iz Poljske, ali i Slovačke, Rumunjske i Bugarske, rade u Njemačkoj kao njegovateljice. One se brinu o starijim Nijemcima, uglavnom žive u istim domaćinstvima. Bez ovih žena bi sustav tuđe njege u Njemačkoj krahirao. Unatoč tomu najveća većina ovih žena službeno ne postoji.
Prema nekim procjenama 90 posto kućne njege u Njemačkoj se odvija ilegalno. Tri četvrtine od 4,1 milijuna osoba koje ovise o tuđoj njezi žele ostati kod kuće. Potražnja za njegovateljima je ogromna, ali se do sada ni jedna njemačka vlada nije odvažila regulirati ovaj sektor. Zato tržištem vladaju ilegalne posredničke agencije koje se ne drže njemačkih pravila o minimalcu i socijalnim davanjima.
"Oblik zapošljavanja u kojem osoba živi i radi u kući poslodavca u Njemačkoj još nije reguliran i zato niti nema pravne sigurnosti za njegovateljice s istoka Europe", kaže Frederic Seebohm, direktor Udruge njemačke kućne njege (VHBP), piše Deutsche Welle.
Pritom je upošljavanje bez prijave, što sa sobom donosi izbjegavanje plaćanja u blagajne socijalnih osiguranja, kazneno djelo, podsjeća Seebohm. On smatra da su oko 300.000 obitelji koje u ovoj sivoj zoni zapošljavaju njegovateljice, svjesne da krše zakon.
Najavljena reforma sektora tuđe njege, koja je predstavljena sredinom ožujka, bi mogla pridonijeti regulaciji i legalizaciji ove vrste zaposlenja. Savezni ministar zdravstva Jens Spahn je rekao kako je pitanje kućne njege "socijalno pitanje ovog desetljeća". No mnogi pravni aspekti su otvoreni. U Austriji je pitanje strane kućne njege bolje riješeno. Ovdje se njegovateljice mogu prijaviti kao samostalni poduzetnici i tako riješiti svoja socijalna davanja. Anna Tadrzak iz Poljske je pronašla posao preko Caritasa u Beču.
Ona radi u dvotjednim ili četverotjednim smjenama nakon čega pauzira isto toliko vremena. Kao i mnoge njezine kolegice, svjedoči o intenzitetu svog posla. "Mušterije ne žele samo njegovatelje nego i kuharice, čistačice i nekoga tko će obavljati kupovinu. Ponekad pružiš prst, a oni uzmu cijelu ruku. Na kraju nestane i posljednji ostatak privatne sfere", kaže ova 50-godišnja Poljakinja.
Neregulirani sektor tuđe njege otvara prostor zloupotrebama svake vrste. I njegovateljice često dovodi u opasnost da budu izrabljivane. Poslovni model agencija koje posreduju u ilegalnom zapošljavanju njegovateljica živi od činjenice da se Njemačka nalazi u blizini EU-zemalja s osjetno nižim plaćama i u kojima građani uživaju slobodu kretanja po EU-u. Posredničke agencije u Njemačkoj surađuju s agencijama na istoku Europe koje su dobro umrežene.
Apsurdnost ilegalnog zapošljavanja stranih njegovateljica pokazala se tijekom prvog lockdowna na proljeće prošle godine kada je Njemačka zatvorila granice za sve radnike koji ne pripadaju u tzv. zanimanja relevantna za sustav. Iako ilegalno zaposlene, njegovateljice su ipak mogle prijeći granicu i vratiti se svojim štićenicima.
Reforma čitavog sustava zapošljavanja inozemnih njegovateljica je jedan problem. Drugi je činjenica da je potražnja za njegovateljicama već sada mnogo veća od ponude, a situacija će se u godinama koje dolaze dodatno pogoršati. "Samo u Austriji će do 2030. nedostajati između 80 i 100 tisuća njegovatelja i njegovateljica", kaže Stefanie Zollner-Rieder iz bečkog Caritasa.
Njemačka je zemlja s jednim od najvećih postotaka udjela stanovnika starijih od 65 godina.
Pritisak na vladu i ministra zdravstva Spahna da što prije provede reformu ovog sektora je u ovoj, izbornoj godini, dodatno pojačan. Frederic Seebohm smatra da reforme imaju dobre izgleda za parlamentarno zeleno svjetlo s obzirom na to da su oko njihove nužnosti složne sve stranke zastupljene u Bundestagu. Ono što kod pitanja financiranja povećane potrebe za njegom treba uzeti u obzir je i kako izbjeći još veći odljev ove radne snage u sivu zonu.
No koronakriza nije samo na svjetlo dana pogurala nestabilnost sektora njege nego i važnost istočnoeuropskih žena koje pretežito preuzimaju ove poslove. Reforma bi mogla promijeniti i javnu percepciju važnosti ovih njegovateljica za funkcionirajuće društvo.
Stari koji trebaju tudju njegu ili nemaju vlastitu djecu da se brinu o njima, ili ako ih imaju, nisu ih odgojili u obitelkskom duhu gdje člamovi obitelji brinu jedni o drigima. Jedina skipina koja nema tih problema su Amiši gdje niti jedan član obitelji ( bez obzira na godine starosti ) nije ostavljen bez paż je obitelji. Kako vidimo iz primjera Njemačke ( i ostalih EU zemalja ) veliki “ napredak” u evoluciji društva i povečanje materijalnog bogatstva donosi benefite samo srednjoj generaciji koja je u punoj snazi.