Da je Istra, poput Rijeke, imala obvezni psihosocijalni tretman nasilnika, možda bi koja obiteljska tragedija, poput one u Rovinju kada je otac ubio sina, bila spriječena. Istra, međutim, nema mehanizam zaštitne mjere obveznogA psihosocijalnog tretmana nasilnika iako ga prekršajni sudovi izriču.
Broje obiteljske žrtve
Primjerice, godišnje prekršajni sudovi u Istri izreknu više od 200 mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana nasilnika, a samo je pulski prekršajni sud u dvije godine izrekao 207 takvih mjera. No, to nema tko u Istri provoditi pa je na potezu Obiteljski centar Istarske županije, koji će nastojati od županijskih, gradskih i općinskih vlasti dobiti podršku i novac za osnivanje psihosocijalnog tretmana nasilnika. U zadnjih šest godina u Hrvatskoj je bilo 150 ubojstava u obitelji, životom je prijeku narav nasilnika platilo više od stotinu žena. U Istri je obiteljski nasilnik, najčešće suprug i otac, ubio osam žena i dvoje djece.
Glasnogovornica “Sigurne kuće” u Istri Branka Žužić navodi:
– Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i Protokolu o postupanju kod nasilja u obitelji, sud izriče sedam zaštitnih mjera, a prva je obvezni psihosocijalni tretman. Rijeka takav tretman ima već pet godina zahvaljujući gradonačelniku Obersnelu pa Grad Rijeka daje za plaće tima psihoterapeuta, a osigurao je i prostor. Godišnje tim psihoterapeuta, dvije osobe, obradi 70-ak nasilnika iz Primorsko-goranske županije pa i s područja Istre. Kako je nasilja sve više, riječka udruga za zaštitu obitelji U.Z.O.R. više ne može pomagati i Istri – priča Žužić, koja napominje da psihosocijalni tretman postoji i u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Zadru... U Istri je šest psihoterapeuta osposobljenih za rad s obiteljskim nasilnicima, ali im treba osigurati plaće i prostor.
– Psihosocijalni tretman treba trajati najmanje šest mjeseci, a pokazalo se da 70% nasilnika nakon tretmana u iduće dvije godine ne ponovi nedjelo – tvrdi glasnogovornica “Sigurne kuće”.
Kriza nije opravdanje
Psihosocijalni tretman nasilnika najbitniji je zato što prevenira obiteljske tragedije, a osim toga je i znatno jeftiniji za društvo jer jedan dan zatvora državu stoji 300 kn. Iako je vrijeme recesije, Istarska županija i gradovi u Istri trebali bi pronaći novac za provođenje psihosocijalnog tretmana. Jer, dobrobit obitelji, a posebice život, ne bi trebali imati cijenu. Za takve potrebe ekonomska kriza ne bi smjela nikad biti opravdanje.
