Desetorica branitelja HVO-a u Orašju od političkih prepucavanja tko je što znao ili nije znao te tko je i što mogao učiniti, kao i od domoljubnih izljeva političara neće imati koristi, odnosno najvažnija je pravna dimenzija slučaja.
– Ako smatramo da svaki zločin treba biti kažnjen i da svaka žrtva zavređuje satisfakciju, tada nije pravno relevantno je li zločin počinjen u napadu ili u obrani, u pravednom ili nepravednom ratu. Pripadnik obrambenih vojnih snaga koji je u obrani svojeg ognjišta počinio ratni zločin nad vojnim zarobljenikom ili civilom kazneno je odgovoran jednako kao i pripadnik agresorske vojske koji je počinio takav zločin – ističe i odvjetnica Vesna Alaburić, braniteljica generala HVO-a Milivoja Petkovića u Haagu.
Ne narušiti odnose s BiH
I odvjetnica Vesna Škare Ožbolt, bivša ministrica pravosuđa, savjetnica predsjednika Tuđmana i političarka, kaže da se – bez obzira na sve konotacije i geostrateške interese koji imaju utjecaja na sva tri konstitutivna naroda u BiH – treba držati pravnog puta u obrani branitelja HVO-a.
– Istraga, optužnica i suđenja bilo je i prije, i protiv drugih, a i protiv Hrvata, od kojih su neki osuđeni, a neki oslobođeni. Hrvatska treba apsolutno zadržati europski put i ne smije narušiti odnose s BiH. Stoga je potpuni promašaj to što neki tvrde da je Andrej Plenković dobio pljusku od Sarajeva. Nisu u pravu jer je premijer pokazao dobru namjeru u vezi s europeizacijom BiH – kaže Škare Ožbolt.
U slučaju Orašje ne može se vući paralela sa srbijanskim optužnicama jer je nadležnost BiH neupitna, a s obzirom na okolnosti ne može se očekivati ni da bi BiH ustupila predmet Hrvatskoj. Ratni zločini i zločini protiv čovječnosti ne zastarijevaju pa se tijelima progona BiH ne može uputiti pravno osnovana kritika zato što iniciraju progone za navodne zločine stare oko 25 godina, opaska je odvjetnice Alaburić, s kojom se slaže i Škare Ožbolt.
– Ipak, o politici kaznenog progona svake zemlje, o kojoj odlučuje vlada, ovisi do kada će se inicirati progoni i voditi kazneni postupci. Jer po proteku nekog vremena nakon ratnih događanja kazneno pravo nije učinkovit način da se postigne izmirenje, suživot i prosperitet društva. Vlada BiH po mojem bi mišljenju o tome trebala voditi računa – dodala je Alaburić.
Za one koje se, kako navode mediji, terete po zapovjednoj odgovornosti, Alaburić kaže da taj oblik kaznenopravne odgovornosti nije bio poznat u zakonodavstvima RH i BiH 90-ih godina.
Haaški mehanizam
– U Hrvatskoj je tek 2004. Kaznenim zakonom propisana zapovjedna odgovornost. Stoga će se zasigurno postaviti pitanje načela zakonitosti i retroaktivne primjene kaznenog zakonodavstva BiH, koju sve konvencije o ljudskim pravima strogo zabranjuju – ističe Alaburić.
Odvjetnica Škare Ožbolt kaže i za slučaj Orašje da ima svoju genezu u mehanizmu haaškog tužiteljstva poznatom kao Pravila puta, koji je uveden Rimskim sporazumom Tuđman – Izetbegović – Milošević da bi se prekinula praksa u kojoj je bilo svega, pa i prijekih sudova. Tada je tužiteljstvo u Haagu odobravalo procesuiranje pa su tako od oko 5000 predmeta pregledali njih oko 1500, a kad je Carla Del Ponte 2004. ukinula taj odjel, ostali slučajevi predani su tužiteljstvu BiH koje je zapravo preuzelo tu ulogu tako da nijedno tužiteljstvo iz bilo kojeg entiteta bez njihove suglasnosti ne može pokrenuti slučaj. I tu se ništa ne može pa sada nema koristi ni od plakanja što je netko bezuvjetno dao svu dokumentaciju da s njom u BiH raspolažu kako žele.
>> Brat uhićenog u Orašju: 'Ovo je naš Vukovar i Srebrenica. Krivi su što su se obranili'
>> Državno odvjetništvo BiH opovrgava: U slučaju Orašja nije riječ o zajedničkom zločinačkom pothvatu
