Prije desetak dana u Beogradu je u osamdeset i prvoj godini života umrla Lola Novaković. Nekada je bila među najvećim zvijezdama jugoslavenske estradne scene. Imala je nevjerojatno moćan i osebujan glas i rijetko temperamentne interpretacije.
Uostalom, potvrdila se i na eurovizijskom natjecanju gdje je osvojila četvrto mjesto 1962. godine kada je pjevala pjesmu „Ne pali svetla u sumrak“ na glazbu Jože Privšeka, ali i stihove jednog od najboljih hrvatskih tekstopisaca Drage Britvića. Odlazak Lole Novaković, koja se posljednjih desetljeća izmaknula iz javnog života, u Srbiji je bio uredno zabilježen, ali se na sprovodu pojavilo samo pedesetak ljudi.
U Hrvatskoj je vijest objavljena krajnje šturo, u svakom slučaju ispod razine značaja koji je Lola Novaković imala i u povijesti hrvatske zabavne glazbe. U vrijeme kada se i hrvatska javnost prežderava kojekakvim regionalnim televizijskim formatima uglavnom svedenim na jeftine krajnje ekshibicionističke emisije u stilu Velikog brata i kada internet postaje sve snažnije medijsko oruđe (ali i oružje) koje bez ikakve provjere lansira sumnjive kriterije i poluistinite informacije, podsjećanje na Lolu Novaković za mnoge bi ljude građanskog ukusa imalo snagu iskupljenja. Uostalom, Croatia Records je prije nekoliko godina s puno dužnog poštovanja u svojoj Zlatnoj kolekciji objavio kompaktnu ploču s poznatim evergrinskim pjesmama Lole Novaković, koja je jedno vrijeme imala i ekskluzivni ugovor s Jugotonom, popraćenu inspirativnim i nostalgičnim tekstom Siniše Škarice.
Lola Novaković je dva puta osvojila prvu nagradu na Opatijskom i dva puta na Zagrebačkom festivalu zabavne glazbe. Lola je u Opatiji debitirala sa pjesmom „Kućica u cveću“ koju je otpjevala u alternaciji sa Zdenkom Vučković (u to su vrijeme na festivalima svaku pjesmu pjevala dva pjevača). U Opatiji je izvodila i pjesmu Ljube Kuntarića „Voljela bih da me voliš“ na stihove jednog Jure Kaštelana, ali i pjesmu „Jednom u gradu tko zna kom“ koju je skladao danas prerijetko spominjani Alfons Vučer. Njegovu skladbu „Ti nisi došao“ otpjevala je (u alternaciji s Gabi Novak) i na zagrebačkom festivalu kada je zbog nezaustavljivih i neodglumljenih suza dobila desetominutni pljesak i osvojila prvu nagradu publike.
Publiku je osvojila i izvodeći pjesmu „Svitanje“ Stjepana Mihaljinca i Slobodana Šelebaja u Zagrebu. Pjevala je i pjesme zagrebačkog Beograđanina Darka Kraljića, primjerice pjesmu „Čamac na Tisi“. Njezin prvi uspjeh vezan je za zajedničko beogradsko nastupanje sa Stjepanom Jimmyjem Stanićem na temelju kojeg je zaradila nastup u Leipzigu uz velikog Ivu Robića. Očito, Lola Novaković (čija je majka bila sa Žumberka) bila je i važan dio hrvatske glazbene kulture napose u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Prešućujući nju, prešućujemo i vlastitu povijest.
>>'Dobra stara vremena' i 'Gola u kavezu' na 21. kulturnom letu
