Vjerojatno zbog toga neće nikome biti ništa lakše, ali RTV pristojba od 80 kuna koju plaćamo nije paraporez, nije (izravno) vezana uz vlasništvo RTV prijamnika, već za pristup javnim radiodifuzijskim uslugama.
Zatim, HRT ne zlorabi monopolski položaj niti je na neustavan način stavljen u povoljniji položaj u odnosu na komercijalne pružatelje radiodifuzijskih usluga, Novu TV, RTL... Tako je jednoglasno odlučio Ustavni sud u povodu devet prijedloga za ocjenu četiri odredbi Zakona o HRT-u u kojima su izneseni prigovori koji su se proteklih godina često čuli u političkim i javnim raspravama.
Namet se plaća bez iznimke
Neki su prijedlozi podneseni još 2011., a posljednji 2016. Svi su prigovorili što se taj namet plaća bez iznimke i razlike s obzirom na socijalne mogućnosti građana. A kako je riječ o paraporezu na posjedovanje RTV prijamnika (ustvrdio je odvjetnik Damir Jelušić), kao svaka druga obveza javne naravi mora se temeljiti na načelima jednakosti i pravednosti. K tomu, ne plaća se za proizvod – gledanje i slušanje RTV programa, već na osnovu vlasništva prijamnika. Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatske prigovorio je da HRT ima “monopolski” položaj, dok su druge medijske kuće diskriminirane, a građani su obvezani na linearno podmirenje javnih troškova.
Ustavni sud dao je za pravo zakonodavcu te Ministarstvu kulture koje se očitovalo o prijedlozima, da pristojba kao “oblik financiranja javnog servisa jest (zatečena) državna potpora koja je u RH postojala prije stupanja na snagu Ugovora o EU”, te se koristi u skladu s Pravilima o državnim potporama. Taj izuzetak u financiranju usluga od općeg gospodarskog interesa prihvaćen je i u drugim europskim zemljama (15 zemalja). Pristojbom se plaćaju oni programi zbog kojih HRT ima obilježje javne televizije te zbog važnosti radiodifuzije.
Posebna javna uloga
I Europski parlament preporučio je da se propisi o državnim potporama osmisle i provedu na način koji će omogućiti javnim medijima i medijima zajednice ispunjavanje njihove funkcije, tako da se izbjegne zloporaba javnih sredstava u političke i gospodarske svrhe. Ali, upozoreno je i na važnost komercijalnih nakladnika (tiskovina) koji pridonose pluralizmu te obogaćuju kulturni i politički dijalog. U zajedničkom interesu je pluralizam uravnotežene ponude javnih i privatnih medija u dinamičnom okruženju.
Zakonodavac i o tomu mora voditi računa. Stoga se izvori i način financiranja HRT-a moraju promatrati u svjetlu njegove posebne javne uloge, obrazložio je Ustavni sud, pa zato HRT svoju komercijalnu djelatnost ne može financirati iz pristojbe, a tri posto uplaćuje u Fond za poticanje pluralizma. HRT-u se tolerira poseban, pa čak i monopolski položaj, jer je društvenoj ulozi tog javnog servisa inherentna “privilegiranost”.
Drugi su nužno u nejednakom položaju, ali se ne može govoriti o zloporabi monopolskog položaja. To što Nadzorni odbor HRT-a određuje visinu pretplate nije sporno jer mu je Sabor prenio tu ovlast, a HRT je javna ustanova. Nije diskriminirajuće što fizičke i pravne osobe različito plaćaju pristojbu, neki jednu bez obzira na to koliko prijamnika imaju (ugostitelji za četiri), a neki za svaki prijamnik. Jer su te skupine međusobno neusporedive.
U prvom redu ustavni sud je sastavljen od sudaca i pravnika koji su prije bili uvaženi članovi vladajućih stranaka, te i dalje zastupaju interese režimskih medija pa i HRT a. HRT nije javna televizija niti je ikada bila, pitanje Ustavnom sudu je na krivi način prezentirano i na to su dobili odgovor. Režim mora imati glasogovornika koji će obmanjivati javnost. HRT nije od bitnog javnog interesa a od državne važnosti jest u smislu da služi režimu.