– Recite mi što da radim? Evo, čep su mi stavili, a u kući je nas 10, imamo osmero djece. Kako da objasnim mojoj Kati i drugoj djeci da se moraju umivati u lavoru? Danas im je to zabavno, smiju se. Kažem im, ovako je vaš tata 20 godina imao vodu iz lavora. Ali što će biti sutra, kad im dosadi, te me upitaju zašto još nemamo vode? Kako će u školu, što ako se razbole? Bojim se da ću napraviti neku glupost. Voda se mora plaćati, ali kako od 2500 kuna? – vidno uznemiren u dvorište svoje kuće u Kistanjama uvodi nas Ivan Golomeić, doseljenik iz Janjeva na Kosovu.
I Golomeići su među 50-ak obitelji kojima je lokalno vodovodno poduzeće zatvorilo dovod pitke vode, a neki je nisu plaćali u posljednje četiri godine. No, to je samo bila kap koja je prelila čašu i izazvala bujicu nezadovoljstva, ogorčenosti i ojađenosti među doseljenicima koji su se potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća, na poziv tadašnjeg hrvatskog vrha, preselili iz Janjeva u Kistanje.
Dočekalo ih je novosagrađeno Novo naselje sa 120 grubo izgrađenih Radićevih kuća i pregršt obećanja o boljitku. No danas se doseljenici osjećaju prevarenima. Da nije okretnosti i ljetne trgovine po štandovima duž obale, većina ih ne bi opstala te preživjela od socijalne pomoći. U Kistanjama posla nema, stočarstvom i poljoprivredom se ne mogu baviti jer nemaju zemlje.
Zbog nebrige lokalne vlasti osjećaju se kao u logoru bez žice, kaže mještanka Terezija. Ni Novo naselje danas ne izgleda drukčije, osim nekoliko kuća čiji su vlasnici uredili fasade i okućnice. No, oko pravilnih nizova kuća i dalje je makadam i prašnjavi šljunak, a za kišnog vremena sve se pretvori u kaljužu. – Boli nas kad čujemo da su Janjevci lijeni, neće raditi, imaju puno djece, prljavi su, bave se švercom. Ovo je radišan, pobožan i marljiv narod, mnogi su prošli brojne nedaće. Trebaju nam samo normalni životni uvjeti. Da nam se djeca ne guše u prašini i da kubik vode sirotinji ne naplaćuju 12 kuna. Za koru kruha ne prosimo, mi smo snalažljivi – kaže Roko Palić, glava šesteročlane obitelji, koji u znak prosvjeda zbog ignoriranja općinske vlasti štrajka glađu.
Buna u Kistanjama
Prevareni smo – živimo kao u logoru, ali bez žice
Što ako se djeca razbole, kako će ići u školu? Bojim se da ću napraviti neku glupost, kaže I. Golomeić, otac osmero djece
Komentara 196
MA
guten-tag-Jesi ti iz Švicarske?
OB
pa jarane tvoji su doskora duvali u sijalicu da je ugase a televizor pre spavanja okretali ka zidu jer nisu znali kako se gasi.sad ti je hrvatska pružila civilizaciju i internet a ti ne znaš kako se fildžan kaže na hrvatskom,eee jarane
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
\"osmero djece\" Svaka cast. Al kako ih hrani ?