Vlasnici apartmana u Biogradu koji se u drugoj polovici kolovoza nude na sedam dana po cijeni od 300 eura za dvoje nisu proljetos mislili da će biti problema s punjenjem u kolovozu i da će usred ljeta morati posezati za akcijskim cijenama. Kao ni rapski domaćini koji svoje apartmane nakon 18. kolovoza nude po cijeni od 358 eura za sedam dana, također za dvije osobe. Ili u Vodicama za samo 290 eura, u Crikvenici za 430, u Malinskoj za 450 ili, recimo, u jednom trogirskom hotelu za 580 eura (u cijeni je i doručak). Sličnih ponuda za tjedan dana na Jadranu ovih dana ne manjka. Trenutačno je odmor najskuplji, u vršnom smo dijelu turističke sezone od 15. srpnja do 15. kolovoza, ali da punjenje po prvotno zamišljenim cijenama nije išlo prema planu, priznat će mnogi domaćini, pa čak i oni koje nije ponio val općih poskupljenja i ostali su na lanjskim cijenama.
– Popusta svakako ima dosta, ali to se i moglo očekivati budući se mislilo kako će se trend velikog povećanja potražnje iz prošle nastaviti i ove godine bez obzira na cijene. Sad vidimo da su takva očekivanja bila nerealna. Lani je bila riječ o tome da su ljudi bili željni putovanja nakon pandemije i zaključavanja, nešto su u vrijeme lockdowna i uštedjeli, a Hrvatskoj je išlo na ruku i što se neke destinacije, pogotovo kad je riječ o aviodestinacijama, još nisu bile vratile na tržište. Ove je godine sve je drukčije, imamo energetsku krizu, inflaciju, rat na europskom tlu... i ljudi jednostavno više ne raspolažu s jednako novca kao lani. K tome, na Mediteranu ima kapaciteta na biranje i putnici znaju da mogu s odlukom čekati do zadnjeg trenutka te da će još vrlo vjerojatno na kraju biti nagrađeni i popustom – kazuje Nedo Pinezić, savjetnik u turizmu.
– Točno je da su mnogi na krilima nerealnih očekivanja previše poskupjeli u odnosu na lani i sad se u velikim sustavima, čim padne potražnja, cijene automatski spuštaju pet do deset posto. Manji sustavi, koji nemaju takve skupe digitalne alate, sami procjenjuju kada i koliko spuštati cijene, a rekao bih da sniženja idu do maksimalnih 20 posto – procjenjuje naš sugovornik.
VEZANI ČLANCI:
Crikvenička obitelj Lukšić među onima je čiji apartmani nisu poskupjeli u odnosu na lani, ali svejedno su morali posegnuti za sniženjima.
– Da, mi nismo dizali cijene. Visoke cijene imamo otkako smo otvorili naše apartmane 2017. Cijena od 160 do 170 eura na noć, za dvoje ili četvero, otad je narasla na 200 do 220 eura i nismo smatrali da trebamo poskupljivati. Godina je krenula odlično, već u siječnju i veljači imali smo dosta bukiranih termina, pogotovo od naših starih gostiju, a svibanj nam je, recimo, bio možda i najbolji otkako se bavimo ovim poslom. No, u lipnju se buking usporio i za srpanj smo bili prisiljeni spuštati cijene, i to za deset-petnaest posto. I odmah je krenulo, popunjenost je sada možda čak i bolja nego lani, ali financijski će biti slabije – tvrdi bračni par Lukšić, Dijana i Ervin, koji svojim gostima uz komforan smještaj i parking nude i saunu, jacuzzi, bazen sa sunčalištem, ali i mogućnost doručka, masaže, satova joge...
– Talijani već godinama izostaju, ali malo je i Nijemaca, pa čak i naših ljudi koji žive u Njemačkoj, a nema baš ni Austrijanaca. Da nisu došli Slovaci, Mađari, Česi i Poljaci, Crikva bi sada, u sedmom mjesecu, bila poluprazna...
Naši sugovornici ne misle da su cijene krive što hrvatska obala nije tražena kao što se proljetos najavljivalo. Uostalom, na Kvarneru, kaže, u pravilu i nije bilo velikih poskupljenja smještaja.
– Koliko ja znam, na našem području to nije prelazilo deset do 15 posto u odnosu na lani. Ali, cijela ta halabuka o cijenama proizlazi i iz toga što dio gostiju misli da kod nas mora biti jeftinije nego što je kod njih kod kuće. No, uvođenje eura i inflacija učinili su svoje i naši će se gosti morati na to naviknuti. Pa, gledajte, nedavno smo bili u Italiji, na jezeru Lago di Garda, noćenje s doručkom u sobi, koja nije bila ništa specijalno, platili smo 140 eura. Dakle, što se smještaja tiče, u pravilu Hrvatska nema neke basnoslovne cijene. Iako, moramo vam ispričati i jedan primjer koji sigurno nije jedini. Naša se prijateljica također bavi iznajmljivanjem, njena je cijena 70 eura, a malo je reći da je doživjela šok kad je vidjela svoj apartman u agencijskoj ponudi za čak 140 eura. Ona nema utjecaja na krajnji iznos, dogovara ono što će dobiti od agencije, i ničim nije utjecala na to da se njen apartman po takvoj cijeni nađe na tržištu – kazuju crikvenički iznajmljivači koji vjeruju da su lošu sliku o jadranskim cijenama od smještaja možda više skrivili restorani i izvanpansionska ponuda.
Aperol spritz koji su pili na talijanskom jezeru, serviran šarmantno kako to već Talijani znaju, s malo kikirikija i čipsa, stajao je pet eura, a kod nas manja količina i manje šarma, a račun – 7,5 eura. Račun večere za dvoje s jezerskom ribom ulovljenom taj dan, predjelom i bocom vina u najboljem restoranu u mjestu Sirmione iznosio je prihvatljivih 91 euro. Lignje koje su nedavno jeli kod nas bile su nešto jeftinije, ali patagonijske, u manje ugodnom ambijentu i, smatraju, precijenjene.
– Ne radi se uvijek samo o cijeni, već o onome što se za tu cijenu dobije. Kod nas je normalno da isti lokal prodaje od ćevapčića i ribe do sladoleda i pizze, a za visoku cijenu ponekad je dovoljno da ima lokaciju uz more, bez obzira na to kakve je kvalitete. Osim toga, puno je sezonskih ugostitelja koji su u panici da za tri mjeseca moraju zaraditi za cijelu godinu. Tako teško možemo naprijed... Zasad se pretežno u Istri uspijeva raditi cijele godine. Tamo smo u jednom restoranu na OPG-u nedavno odlično jeli, po vrlo pristojnim cijenama. Vidi se da ljudi nisu pod pritiskom da na brzinu zgrabe što više. Cjelogodišnji rad bi mnogo toga promijenio nabolje. Trenutačno gost nema razloga zimi doći u većinu naših jadranskih mjesta. Hoteli, restorani, sve zatvoreno... Od nekuda se mora krenuti da obala oživi i izvan ljetnih mjeseci, da gosti dobiju motiv za dolazak. Recimo, ugostitelje bi sigurno stimuliralo da im se daju neke olakšice ako rade cijelu godinu. Ovako, ne samo da se većina toga pozatvara kad ljeto završi, nego neki od tih sezonskih ugostitelja još za sobom ostave prljave terase... – promišljaju naši sugovornici dalje od svojih apartmana, na dobrobit cijele zajednice.
VEZANI ČLANCI:
VIDEO: Prvić Luka: Turistička patrola i Večernjakove zvjezdice
Kod nas samo zarada bez rada i normalno bez poreza i ostalih davanja, pročulo se to među nama te svatko tko može zarađenu lovu maknut iz tvrtke dao se na fgradnju apartmana i to bar 6-8 u jednoj zgradi i brzo prodaj ili iznajmi.Niknulo je takvih zgrada popriličan broj i povečana je konkurentnost do usijanja i onda ti još i turisti podbace i počinju se cjenkati i zahtjevati neke kerefeka kak da im more i sunce nije dosta.Plus toga i svako mjestašce uz obalu ima svoju TZ pak direktora TZ i onda još neke vele važne stručnjake za turizam i svi bi oni dobra primanja na račun turista i takse kojom ih nastoje oderati već samom činjenicom što su se usudili pojaviti na nekoj obalskoj detinaciji.