Mobiliziranim i pričuvnim dečkima iz Trogira, Solina, Kaštela svaka čast što su uspjeli obraniti položaje (većinu položaja) iako je bilo i bježanije s položaja gdje se ostavljalo bokove praznima pa su svoje dečke izložili riziku. Ne treba im zamjeriti, dobar dio naših dalmatinaca nije ispalio metak do te akcije, a na crtu su polslani sa jednim spremnikom metaka. Sreća bilo je tu i nešto iskusnijih koji su spasili stvar. Dečki su momački izdržali tu jednu noć, a kad su sutradan stigle PUME iz 7.gbr, ljuti jer im zamjena nije riješila sama situaciju, još ponjeli odojka sa sobom od neprospavane noći, situacija je riješena u par sati. Jedan nažalost poginuo. Istini za volju, najjači srpski napad je bio artiljerijski, gdje su uz diverzante i ipreko izvidnice precizno dojavljivali položaje i navodili svoju artiljeriju. Diverzanti su riješeni pomoću jednog nabrijanog iskusnijeg dalmoša koji nije ni znao da ih je tad skinuo, kad im je slučajno ušao u sklonište. Pješaštvo im i nije bilo tako jako, pojedine frakcije elitnih, većinom zbrsa zdola, ali daleko od ozbiljne snage. Čak su imali i jedan avion, više za moral podizati. Za guštere iz dalmacije to je bilo nešto veliko, ali za većinu iskusnih samo još jedan dan na ratištu. Još kad su naši artiljerijom uzvratili paljbu, a 4 gbr iz pravca Lapca krenula spuštati, neprijatelj je bježao do Drvara i Petrovca.

13.8.95., bitka u kojoj su vojnici i niži časnici 141. brigade,zaustavili Mladićeve elitne postrojbe, dovučene iz Zvornika (preko cijele Bosne) i iz Banja Luke, dok su dijelove lokalnih brigada VRS-e natjerali na bijeg prema Petrovcu. Glavni dio posla su odradilele PUME, koje su stigle u Grahovo 13.8.95., te su ih (Vukove sa Drine) oko 14 sati 14.8.95. pregazili.

Jos samo da saznamo koga ce Srbija i BiH za ovu akciju optuziti da je ratni zlocinac!