Uskoro bi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi trebalo izdati dozvolu za rad paviljona u koji će se useliti sedmero korisnika Doma za psihički oboljele osobe Zemunik i u kojemu će se prilagođavati za povratak u svoje domove.
Osigurali uvjete
Naime, Dom u Zemuniku druga je ustanova u Hrvatskoj koja je osigurala uvjete za pokretanje takva postupka. Kako kaže Davorka Krnčević, ravnateljica Doma, smještaj korisnika u paviljonu tek je prva faza projekta, a u njemu će se korisnici osposobljavati za samostalan život u organiziranom stanovanju unutar kruga ustanove, a potom će živjeti u prirodnom okruženju.
– Godinama je bio prisutan trend da svi oni koji obole od psihičkih bolesti trajno završavaju u institucijama. To su invalidi, a nitko se nije brinuo o njihovim ljudskim pravima. Imali smo korisnika koji su kod nas bili 20-ak godina, a da to nije bilo potrebno. Korisnik može dobro funkcionirati ako uzima terapiju, ali on će trebati našu pomoć i kada ode svojoj kući – kaže Davorka Krnčević.
Korisnici će u paviljonu provesti najviše dvije godine, a u njemu će sami kuhati, pospremati i brinuti se o novom domu. Naravno, sve će biti pod strogom kontrolom djelatnika Doma, koji će ih i nakon povratka u njihove kuće nastaviti nadzirati pri uzimanju terapije. I njihovim obiteljima bit će puno lakše jer je usluga na terenu prioritet koji se mora ostvariti da bi se korisnik vratio kući. No, nažalost, nisu svi korisnici stambeno zbrinuti pa se nakon programa neće moći vratiti u svoje kuće, no Dom će za njih u budućnosti unajmiti stan u kojemu će zajedno živjeti nakon što se osamostale u programu.
Nestrpljivi korisnici
U Domu nas je dočekalo sedam budućih korisnika paviljona, najmlađi ima 35 godina, a svi se nadaju što skorijem povratku svojim kućama.
– Nadam se da ću uskoro kući jer odlično napredujem. Dok sam tu, dat ću sve od sebe da pomognem novim cimerima i radit ću sve što bude trebalo – kaže Nediljko Rončević iz Zadra. Izlasku iz Doma raduje se i Nikola Perić iz Splita, koji će kada napusti Dom, najvjerojatnije živjeti u unajmljenom stanu.
– Logično je da se čovjek vrati tamo gdje je živio, ali tamo gdje sam ja bio nisam imao potporu – kaže Nikola Perić, koji se ne može vratiti svojoj kući.
