Više nije nikakva tajna da predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko žele što prije smijeniti ravnatelja Sigurnosno obavještajne službe(SOA) Dragana Lozančića. To samo po sebi nije sporno jer je u demokraciji sasvim normalno da politička opcija koja dobije legitimitet na izborima stječe i ovlaštenje za kadroviranje. Međutim, i u smjenama mora postojati procedura i minimum poštovanja prema ljudima koji su, barem koliko je javnosti poznato, dobro obavljali svoje odgovorne poslove. Posebno je važno da se stvari ne lome preko koljena kada je riječ o poslovima koji su vezani uz nacionalnu sigurnost. I bivši šef obavještajnih službi Miroslav Tuđman poziva na oprez i zalaže se za to da se smjene u sigurnosnim službama, osim u slučaju opravdanog razloga, obavljaju tek po završetku mandata. Do prije nekoliko dana nitko nije dovodio u pitanje stručnost i profesionalno poštenje ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića o kojemu je, što za ovu priču nije nebitno, dobro mišljenje imao i bivši ministar obrane i HDZ-ov veteran Gojko Šušak. Stoga bi bilo bi logično da Lozančić izgura do kraja mandata koji mu istječe za osam mjeseci. Velika je razlika kada profesionalac ostane na funkciji puni mandat ili kada ga "nečasno" otpuste.
Donedavno je Lozančić imao neupitan ugled u javnosti, ali se sve to promijenilo od kada je premijer postao predsjednici blizak Tihomira Oreškovića čiji je supotpis potreban za smjenu ravnatelja SOA-e. Odjednom je s Pantovčaka puštena vijest da je naša tajna služba "špijunirala" vrhovnu zapovjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Međutim, istina je bila ipak nešto drugačija. Lozančiću se zamjerilo što nije upozorio predsjednicu da komunicira s osobom koja je pod tajnim mjerama, a to je u ovom slučaju bio šef Dinama Zdravko Mamić koji je u ozbiljnom sukobu sa zakonom zbog malverzacija u nogometu. Razvidno je da SOA u ovom slučaju nije trebala obavijestiti predsjednicu da je Mamić pod mjerama. Nije to bio prvi put da predsjednica komunicira s Mamićem, nego je to bio nastavak komunikacije koja je započela prije dolaska predsjednice na Pantovčak. Mamić je bio jedan od financijera kampanje predsjednice Grabar Kitarović i iza kulisa vrlo utjecajan u HDZ-u. Uostalom, predsjednica je upravo u njegovoj vili proslavila svoj 47. rođendan. Prosječan građanin Hrvatske može samo pozdraviti praksu da tajne službe ne prave razliku između građana. Normalno je da tajna služba prati i Zdravka Mamića bez obzira na to što je dotični u prijateljskim odnosima s predsjednicom. To sam jača vjeru da smo pred zakonom svi jednaki. I, ne samo da zbog toga ne treba kazniti Lozančića smjenom, nego ga, naprotiv, treba pohvaliti. Nisu ga impresionirale političke veze i poznanstva, nego zakon i Ustav.
No, kada nije uspjela kompromitacija s Mamićem i predsjednicom, uslijedio je novi udar.
Jedan dnevni list je objavio da je SOA po nalogu bivšeg premijera Zorana Milanovića pratila političkog analitičara Davora Gjenera. Ako se to zaista dogodilo, onda je to prvorazredan skandal koji dovodi u pitanje elementarno povjerenje u hrvatsku državu i njezin represivni aparat. To bi značilo da je bivši premijer instrumentalizirao obavještajne službe kako bi pratio i kompromitirao političkog analitičara koji ga je vrlo oštro kritizirao.
Međutim, ne treba žuriti sa zaključcima. Premijer nema zakonsko uporište davati naloge SOA-i koga će pratiti. Ravnatelj SOA-e je, očito, procijenio da je analitičar Gjenero legitimna meta za praćenje pa je svoj zahtjev uputio Vrhovnom sudu koji je i odobrio cijelu operaciju. SOA je dobro argumentirala svoj zahtjev i procjenu da Gjenero ima kontakte koji potencijalno mogu ugroziti nacionalnu sigurnosti. Analitičar je često komunicirao s veleposlanikom Srbije i njegovom otpravnicom poslova. Iako Gjenero tvrdi da nije razgovarao s obavještajcima stranih zemalja, poznato je da špijuni često u svome poslu koriste diplomatsku masku. Nikako ne želim reći da je Gjenero imao loše namjere, ali jednako tako je nekorektno u ovoj fazi optuživati SOA-u za kršenje ljudskih prava. (Analitičar Gjenerova znanja i iskustava morao bi znati da je, nakon navedenih kontakata s predstavnicima zemlje s kojom Hrvatska ima neraščišćenih računa, itekako zanimljiva meta tajnih službi.) Što ako temeljita istraga otkrije de je bilo razloga za prisluškivanje? Uostalom, upravo je HDZ i njemu bliski komentatori optuživao bivšeg predsjednika Ivu Josipovića da je ugrozio nacionalnu sigurnost kada je kao saborski zastupnik komunicirao s tadašnjim veleposlanikom Srbije.
Bilo kako bilo, predsjednica i HDZ još uvijek nisu dali valjane argumente za smjenu Lozančića. Dapače, ovo što smo do sada saznali o SOA-inoj ulozi u ove zadnje dvije "afere" ide u prilog ravnatelju SOA-e. Jedno su političke igre, a druga je stvar nacionalna sigurnost.
Ne smije se ugrožavati nacionalna sigurnost zbog politikantske želje da se na funkciju postavi svoj čovjek. Ili , narodski rečeno, ne može se zbog jedne šnicle ubiti krava.
>> Doveo ga Šušak, smijenila Željka Antunović, a sad i predsjednica
Miješate kruške i jabuke, Ćuriću. Za razliku od Josipovića koji je bio predsjednik i imao pristup svim mogućim tajnim dokumentima, Gjenero kao običan građanin taj pristup nije imao. Stoga za njegovo praćenje nije bilo nikakvih razloga. Što se predsjednice tiče, moglo je njezino praćenje zbog kontakata s Mamićem započeti i prije nego što je postala predsjednica, ali nakon što je postala predsjednica morala je o tome biti obaviještena. Ovo je još jedan nekorektan novinarski članak u kojima se ljudima pokušava prodati priča da je u redu nešto što nikako nije u redu.Ako je prijava na jednoj daščari bio razlog da se oblati i smijeni ministra, onda je praćenje predsjednice i kritičara bivše vlasti, inače običnog građanina, puno jači razlog za smjenu Lozančića. I propitivanje motiva bivšeg premijera.