Koji priziv savjesti. Neka čiste u vojarnama WC, dvorište, pomažu u kuhinji, uređuju okoliš i to od 7 do 7 uz plaćeni doručak, ručak i večera. Djeci svih dužnosnika od općine do Vlade ukinuti mogućnost odabira.

Sve na ovom svijetu ima svoju cijenu, pa tako i čista savjest. Načelno nemam ništa protiv priziva savjesti, ali on uzrokuje dodatne troškove i stoga ne smije biti besplatan, nego se platiti kao u Švicarskoj gdje iznosi oko 3% bruto plaće mjesečno. Kod nas bi to bilo otprilike 50 eura mjesečno od plaće do navršenih 30 godina života.

Problem je što su ti mladi danas većinom nesposobni za život. Ne možeš u formativnim godinama, cijele dane petljati po mobitelu, sjediti po kavama i gubiti životno vrijeme i energiju. Jesu li u stanju napraviti fizički i mentalno 5 kilometaraa u jednom smjeru i nazad cca 2 sata hoda? A kamoli sa nekakvih 20 kg na leđima, u tišini, bez šupljih priča. I žalosno je što većina tih mladih posebno muških ko babe komentiraju i bezveze blebeću, a gdje je razvijeno kognitivno razmišljanje, odgovornost za sebe i druge. Roditelji štede djecu i mlade od obaveza i odgovornosti primjereno dobi. Ovakva sveopća tupost je loša. Ima iznimaka i njih treba pohvaliti, ali su rijetke.