Završnim riječima Jadranka Prlića, Brune Stojića i generala Milivoja Petkovića završena je druga faza suđenja bosanskohercegovačkim Hrvatima u Haagu. Ostalo je još samo izricanje presude, što se, prema pravilima suda, treba dogoditi u roku od šest mjeseci. Prlić je istaknuo kako je glavna ideja Herceg Bosne bila zaštita Hrvata te očuvanje cjelovite BiH.
Odnos Hrvata i Bošnjaka
– Koraci koje je poduzimala muslimanska strana doveli su do nesigurnosti Hrvata u BiH. SDA je slijedila politiku koja bi na kraju rezultirala oduzimanjem konstitutivnog statusa Hrvatima u BiH. Htjeli smo osigurati da uživamo prava kao jedan od konstitutivnih naroda u novoj BiH. Nikada se nismo zalagali za to da muslimani ili Srbi ne mogu uživati svoja prava kao konstitutivni narod u BiH, ali smo inzistirali, kao i danas, na tome da kao Hrvati imamo prava očuvati svoj status, baštinu i kulturu. Nismo tada bili, niti smo danas, Bosanci rimokatolici. Mi smo Hrvati iz BiH. To je bilo potvrđeno svakim međunarodnim mirovnim prijedlogom koji je prepoznao naša prava – rekao je, među ostalim, Prlić.
Osim svoje obrane, on je branio i službeni Zagreb koji je u to vrijeme pomagao Hrvatima u BiH.
– Rad HVO-a kao privremenog tijela i poslije vlade HR HB moj je iskreni napor za izgradnju BiH. To se ne može sporiti, unatoč određenim kriminalnim aktivnostima koje su se događale tijekom rata. Kada kažem iskreno, mislim na to da je naš cilj bio zaštititi neovisnost BiH na temelju pomirenja konstitutivnih naroda. Istina je da je Tuđman u određenim trenucima imao drukčije ideje, ali moramo pogledati što se tada događalo na terenu. Susreo sam se s Tuđmanom samo jednom 1992. i tijekom predsjedničkog sastanka 1993. Nikada ga nisam čuo da govori protiv neovisnosti BiH, ili protiv prava svih triju naroda, ili protiv mira, ili protiv načela bilo kojeg predloženog međunarodnog plana. Bez kontakata s Hrvatskom ne bismo se bili u stanju obraniti – zaključio je Prlić.
Pomoć Hrvatima u BiH
General Milivoj Petković tijekom svoga izlaganja konstatirao je kako je 20 godina bio profesionalni vojnik u JNA i nikada nije slutio da će ta vojska na kraju braniti interes samo jednoga naroda.
– Moja je domovina Hrvatska i normalno je da sam se opredijelio pomoći mojoj Hrvatskoj. Sudbina me tijekom toga rata dovela na jug Hrvatske, koji je bio najugroženiji. UNFROFOR je 1992. već stao između većeg dijela snaga u Hrvatskoj, osim na jugu. Ja sam došao u komandu u Pločama da s drugima krenem u oslobađanje Hrvatske. U prvim mjesecima trebali smo spriječiti zauzimanje prostora, a, nažalost, svi napadi dolazili su iz Bosne i Hercegovine. Nisu muslimani bili agresori na Hrvatsku, nego JNA. Njima se trebalo suprotstaviti. Zaustavili smo ih do doline Neretve. Onda se u travnju 1993. dogodio Kupres. JNA je time ugrozila Livno, Tomislavgrad, a time i velik dio Hrvatske. Situacija je nalagala da se zaustavi oslobađanje juga Hrvatske i da se pomogne tada nejakim snagama HVO-a. Oni su poslije, uz našu pomoć, uspjeli spasiti Livno, Tomislavgrad i Prozor. Kada smo to riješili, trebali smo riješiti i problem doline Neretve. To smo riješili u lipnju 1993. To je prvi veliki prostor koji su snage HVO-a uspjele osloboditi – rekao je Petković.
On je naglasio kako je zajedno s generalom Seferom Halilovićem pokušavao i uspijevao smiriti napetosti između Armije BiH i HVO-a, ali nakon što je Halilovića zamijenio Rasim Delić, ta je suradnja prestala.
– On nije kao Halilović išao sa mnom po terenu i smirivao situaciju, nego je tražio da mi dođemo i Sarajevo i potpišemo što nam daju.
Kad se nečemu postave krivi temelji, nikakva nadgradnja neće kompenzirati pogrešku s temeljima. Kad su se u 19.stojeću stvarala nacije na našem području u Hrvatskoj su prevladane slavonska i dalmatinska nacija te je stvorena jedinstvena hrvatska nacija, nažalost na vjerskojj osnovi te na «ilirskom jeziku». Kad kažem «nažalost», mislim na činjenicu da usprkos pojedinim slučajevima na početku Ilirskog pokreta, pravoslavci u Hrvatskoj nisu ušli u hrvatsku naciju, već su zajedno s pravoslavcima u BiH ušli u srpsku naciju. Muslimani su tek poslije smrti Josipa Broza formirali bošnjačku naciju, a crnogorska nacija je stvorena za dlaku poslije odvajanja Crne Gore od Jugoslavije i to je prvi primjer da je stvorena nova nacija bez vjerske osnove (inače bi crnogorska nacija kao pravoslavna trebala ostati dijelom srpske nacije). No toneznači da je crnogorska nacija sazdana na građanskim temeljima, već su Crna Gora i Kosovo u dobroj mjeri vezane za jake ostatke plemenskog uređenja. Kad pogledamo BiH, vidimo da je odmaklo osamostaljivanje Republike Srpske, dok u Federaciji BiH nema prave sloge između Hrvata i Bošnjaka. Mnogi se pribojavaju – a neki upravo to priželjkuju - da će se Republika Srpska pripojiti Republici Srbiji, no to je malo vjerojatno. Mnogo je vjerojatnije da će poslije osamostaljenja Republike Srpske doći do njezinog raspada na Zapadnu Republiku Srpsku i Istočnu Republiku Srpsku što zorno pokazuje primjer Pakistana od koga se i politički odvojio Bangladeš, jer je bio geografski odvojen od Zapadnog Pakistana Isto pokazuje i slučaj Kosova koje se nije pripojilo Albaniji, iako s njom ima zajedničku granicu. Raspadom Republike Srpske BiH će se raspasti na 4-5 dijelova koje će EU priznati, što će odgoditi prijam svih država Zapadnog Balkana u EU, koja će tada kao nov uvjet postaviti reintegraciju «Zapadnog Balkana» Jedina realna alternativa tome jest integracija Hrvatske i BiH na konfederativnoj osnovi gdje će dijelovi BiH i Hrvatske postati kantoni te nove Hrvatske Konfederacije – sazdane po uzoru na Švicarsku!