Zna se da poznati karizmatik vlč. Zlatko Sudac noć koristi za molitvu i pisanje svojih meditacija i pripreme za duhovne obnove. Tako nam je noćas, točnije u četiri sata ujutro, poslao tek napisanu meditaciju o krizi i njezinoj važnosti kako u osobnom životu, tako i u životu društva i zajednice.
S njegovim odobrenjem, meditaciju prenosimo u cjelosti:
"Kriza bi trebala biti "potres" duši, čas otrežnjenja, poticaj u u životu i snaga za rast. Kad staro više nema snage, a novo ne zna gdje bi zakoračilo - ONA - KRIZA - postavlja u pitanje sve ljudsko, sve smisleno, sve posloženo i ukazuje da je ono nesavršeno i te kako prolazno i nedovoljno. Zar ste mislili da nam nije kroz mnoge nedaće proći do Kraljevstva Nebeskog?
Nijedne granice nisu ni istinite, ni pravedne, ni dovoljno religiozne ni životne a kamoli Božje. TA SVE JE NJEGOVO I ZA SLOBODU NAS SVIH OSLOBODI!!! Upravo zato ih treba stalno prelaziti i ići dalje i dalje i dalje...
Krize i šanse idu zajedno, samo je problem sto su pomiješane u ljudskim srcima koja su sa majčinim mlijekom bubrila... I ŠTO SAD. ZNAŠ LI TI ISUSE ODGOVOR??
Znaš, ali što bi čovjek bio da ga determiniraš? U kineskom pismu imaju isti pisani znak. Ljudski je zadatak svaku krizu pretvoriti u šansu. To je upravo služba kritike, a ona je čimbenik uljudbe - od političara DAVNO ZABORAVLJENA PRAKSA.
Stoga s pravom kažem, kritika je spoj znanja, vještine, odgovornosti i hrabrosti. Time nadilazi sve oko sebe i dokazuje svoju legitimnost.
Ako se bilo koja zemlja ne obrati zdravom kritikom i ne posluša istinsko bilo naroda, rastegnut će preko sebe vlastito uže koje neću imenovati jer će u konačnici KRITIZIRATI POJEDINCA, A NE UZROK.
U prosudbi stvari i ljudi, u ovom ludom vremenu, ne da se sve kritizira - nego se razapinju ljudi prije GETSEMANIJE. Kritika mora imati osjećaj i kvalitetu relacije. Ne treba sve staro rušiti, nego od starog oslobađati za budućnost, ŽIVO I ZDRAVO!
U konačnici pa i u najvećoj krizi, kad više nema nikakva izlaza, ostaju nam uvijek zadnja tri rješenja...
U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA
AMEN"
Evo, stvarno se trudim, ali nikako ne mogu naći temu zadaćnice iz hrvatskog jezika na koju bi ovaj sastavak dobio prolaznu ocjenu. Baš me zanima da li ijedan vjernik može shvatiti o čemu je Sudac tu govorio? Ili je tajna vjere u gašenju logičkog razmišljanja i prihvaćanju ovakvih meditacija bez promišljanja? Hm, da probam. Bog je kao Sunce, a ljudi suncokreti, mi smo tu da ga pratimo i život ide kao rijeka. Ok, close enough. Ima karizmatika i u meni, nadam se da će čitatelji komentara to znati cijeniti.