U sklopu obilježavanja 100. obljetnice od početaka Prvog svjetskog rata u serijalu pod nazivom „1914. i Hrvati“ na tribini Hrvatskog centra u Beču gostovao je prof. dr. Alojz Ivanišević, povjesničar, teolog i etnolog rodom iz Nove Gradiške koji radi kao profesor na Institutu za istočnoeuropsku povijest bečkog Sveučilišta.
U zanimljivoj i burnoj raspravi koju je vodio glavni urednik Hrvatskih novina, gradišćanski Hrvat Petar Tyran, bečki sveučilišni profesor je govorio o opće povijesnim (ne)prilikama s početka 19. stoljeća i tadašnjem položaju Hrvatske te nizu stereotipa, uglavnom negativnih, o Hrvatima što je uzbunilo dio nazočnih bečkih i gradišćanskih Hrvata. Jer, kako se je moglo čuti iz publike klišeji koji obično služe da se ismiju susjede i pokaže ih se u ružnom svjetlu ili pretjerano izdižu vlastite osobine kako bi se osjećali bolje i nadmoćnije od ostalih, nisu samo ekskluzivna povlastica Hrvata nego svih nacija na svijetu. U toj potrazi za odgovorom što su laži, a što istina o Hrvatima bilo je riječi i raznim definicijama i među odnosima nacije i nacionalnosti i nacije i nacionalizma, pri čemu se neki nisu složili s kritičkim vrednovanjem prof. Ivaniševića.
- Stojim na stajalištu na kojem stoji i najveći dio povijesne znanosti da nacije nisu Bogom dane i da je njihovo definiranje počelo upravo u vrijeme Prvog svjetskog rata. Problem nije u njihovom različitom definiranju nego u isključivosti, rekao je Ivanišević. Dodao je kako ga smeta ta isključivost da „sve što je hrvatsko, je dobro“, ogradivši se pritom od komunističkog i crkvenog dogmatizma nacionalnog karaktera.
- Iako sam teolog na tu kritičku distancu prema Crkvi u Hrvata, kako se ona voli nazivati, dovela me je njena politika nakon Domovinskog rata, posebno u posljednjih desetak godina, koja se potpuna identificira s idejom isključivog hrvatstva“, pojasnio je istaknuvši kako su nadnacionalni katolicizam i uskogrudni nacionalizam suprotnosti koje ne idu zajedno.
Šteta je da je Ivaniševićev obračun s dogmatizmima i emotivna rasprava u publici o negativnim stereotipima Hrvata u drugi plan potisnula središnju temu: nezavidan položaj Hrvatske u Prvom svjetskom ratu. On je, kako je istaknuto, bio obilježen bitnom činjenicom da naša zemlja tada nije bila suverena država, nego sastavni dio Austro-Ugarske monarhije što znači da su Hrvati u tuđim uniformama i pod tuđom zastavom poslani u rat, iz kojeg se njih više od sto tisuća nije vratilo.
- Hrvatska je dala veliki danak u krvi, unatoč marginalnog položaja i gotovo nikakvog utjecaja na ishod Prvog svjetskog rata, rekao je bečki sveučilišni profesor. Istakao je i izuzetno veliku stopu smrtnosti žena koje su morale obavljati teške poslove umjesto svojih muževa ratnika, kao i zapanjujuće veliku nepismenost više od polovice tadašnjeg hrvatskog stanovništva. Napomenuo je kako je vrlo tešku situaciju Hrvatske 1914. obilježio i sukob između radikalnih struja, hrvatsko-srpske koalicije na jednoj i pravaša koji su istovremeno zastupali radikalno hrvatstvo i bili potpuno proaustrijski orijentirani, na drugoj strani.
- Taj pravaški duh postoji do danas i kao ideologija je potpuno rehabilitirana, istakao je.
U sklopu bečkog razgovora kojem je bila nazočna i ministrica savjetnica za kulturu u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču dr. Zdenka Weber, bilo je riječi i o tadašnjem položaju Bosne i Hercegovine, ideologiji narodnog jedinstva te razmišljanjima o ujedinjenju Bosne i Hrvatske, kao i o idejama o kulturnom zajedništvu svih Slavena koje se pojavile oko Prvog svjetskog rata.
Organizator serije razgovora pod naslovom „ 1914. i Hrvati“ je Hrvatski centar u Beču i bečki ogranak HKD „Napredak“.
>> Galicija: Najveća klaonica hrvatskih vojnika u Prvom svjetskom ratu
