Zar netko ozbiljno misli da se pripadnicima HOS-a može oduzeti njihov ratni stijeg pod kojim su krvarili, simbolički prekapati grobove njihovih suboraca i da bi ostali ratni veterani šutke promatrali što se radi njihovoj “braći po oružju” i po osjećaju za domovinu!?
Kako suvislo objasniti zabranu ratnih simbola HOS-a nakon 30 godina? Zar nisu svjesni posljedica? Kontraefekt bi bio znatno izraženiji nego što je izaziva pojava političkog aktiviste na čelu pokreta za zabranu simbola jedne od ratnih postrojbi, a koji je, slučajno i predsjednik države i vrhovni zapovjednik, te se obvezao na poštivanje Ustava i zakona. Po fasadama bi se vodio nezapamćeni grafitni rat, ZDS bi se vikalo kao nikad, tek bi nas to vratilo u prošlost i u podjele. Bol koju Srbi, Romi, Židovi i svi drugi osjećaju kad čuju ili vide pozdrav s kojim su potpisivane bezumne likvidacije za režima NDH bila bi samo veća. Naravno, nije im lako kao što nije ni žrtvama komunizma i JNA-velikosrpstva trpjeti petokraku. Ali, Europski sud za ljudska prava je 2008. u slučaju Vajnai protiv Mađarske, vezano za zabranu petokrake kao simbola komunizma podsjetio da se ona javlja i u pozitivnom kontekstu, a i da u demokratskom društvu “ne postoji prijeka društvena potreba da pravni sustav poseže za ograničenjima ili ukidanjem prava na slobodu mišljenja i izražavanja samo zato da bi se zadovoljili diktati javnih osjećaja, bili oni stvarni ili imaginarni”. Isto vrijedi i za simbol HOS-a. O ZDS-u u kontekstu Domovinskog rata naš Ustavni sud nije odlučivao.
Zato, ostavite više HOS na miru! Tako je HOS-u političku optužnicu već ispisao Josip Manolić u sramotnom izvješću Državne komisije o padu Vukovara. Dobroslav Paraga, Ante Đapić i Mile Dedaković optuženi su da su osnivanjem HOS-a uz pomoć zloglasnog jugoslavenskog KOS-a zapravo radili na rušenju ustavnog poretka Hrvatske. Vijeće Vojnog suda u Zagrebu, danas suci Vrhovnog suda Damir Kos i Ratko Šćekić, te aktualni sudac Visokog kaznenog suda Željko Horvatović, 1993. oslobodilo ih optužbi.
U izvješću Večernjeg lista napisao sam tada: “Prema obrazloženju presude, nije dokazano da su postrojbe HOS-a osnovane odlukom optuženih, već iz iskaza 39 saslušanih svjedoka proizlazi da su organizirane spontano i radi otpora agresiji, te da su bile uključene i podvrgnute jedinstvenom zapovijedanju unutar HV-a”.
Da, i predsjednik Tuđman je govorio da pozdrav ZDS šteti međunarodnom ugledu Hrvatske, ali HOS i njegove simbole nije zabranio, te se IX. bojna HOS-a kao zasebna postrojba sa svojim simbolima očuvala do kraja rata u sklopu 114. brigade. Zapovjednik 3. motorizirane bojne 4. Gardijske brigade Werner Ilić na splitskoj Rivi 1993. demonstrirajući vojni moral preko megafona uzvikivao je “Za dom” dok su stotine branitelja uzvraćali “spremni”. Taj je pozdrav kao izraz prkosa agresorima govorio o odlučnosti branitelja da brane svoj dom, te ga većina nije povezivala s NDH. Danas kad agresora više nema treba osvijestiti da taj pozdrav izaziva samo strahove i bol kod naših sugrađana koji imaju kolektivna ili pojedinačna sjećanja na zločine NDH. Ali, i da su zabrane nemoguće nakon 30 godina i da tihe iznimke u kontekstu Domovinskog rata trebamo tolerirati zbog onih koji su se pod simbolom HOS-a borili, bili ranjeni ili poginuli za Hrvatsku. Zar su osobni inati obiju strana važniji?
Koji je smisao u tomu da se i 2021. dižu optužnice HOS-u, u nekoj vrsti inverzije slučaja “car je gol”. Gdje su s predsjednikom države bili zagovornici zabrane simbola HOS-a, čak i ne ratnih devedesetih, već one četiri godine premijerskog mandata kad je “predsjednik s karakterom” kao premijer mogao, ali nije imao petlje, srca ili interesa nešto poduzeti? Na 20. obljetnici akcije Oluja, ratna zastava HOS-a bila je u vojnom mimohodu, ali tada ni on nije zanovijetao. Niti je što poduzeo kad su njegovi ministri, bivši ratnici, pjevali pjesme s “ustaškim obilježjima”. Možda je sada politički sazreo nakon što je vodio unutarnje bitke sa samim sobom kao nekoć Stjepan Mesić nakon svojih proustaških govora.
I na 26. obljetnici VRO Maslenica 2019. u Zadru bila su osmorica pripadnika HOS-a svaki s ratnim stijegom HOS-a. Ali, te godine nije bilo izvješća o sudionicima s “ustaškim obilježjima”. Štoviše, foto-izvještaj o tomu našli smo jedino na stranici Saveza udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga. Što se 2021. dogodilo? Došao je novi šef države, izveo igrokaz, izdao zapovijed i s vojnicima otišao ne odavši u ime RH počast poginulima na Maslenici. I gle čuda. Progledao “car” i s njim mnogi progledaše pa kliču: “Vidi nose ustaška obilježja!”. Svi se sada pitaju što pripadnici HOS-a rade na Maslenici, premda je u nastavku te akcije IX. bojna HOS-a od ožujka 1993., 43 dana branila Škabrnju. U definiciji dragovoljca Domovinskog rata u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz 2001. izrijekom se spominju pripadnici HOS-a. Poštujmo zakone i ne okrećimo se kako politički vjetrovi pušu.
Pokazali su domoljubi da su u Petrinji, Sisku i Glini za domovinu spremni.