Večernji list posjeduje medijsku strategiju smijenjenog pomoćnika ministrice kulture, Milana F. Živkovića, a koja je zapravo interni dokument prema kojem bi Ministarstvo kulture počelo izradu smjernica za javnu raspravu.
Živkovićevo viđenje razvoja medija moglo bi se nazvati radikalnim, ili barem neuobičajenim za osobu koju je postavila politika, a “medijski porez??, zbog kojeg je Živković smijenjen, spomenut je kao dugoročni plan te, de facto, preimenovanje pristojbe za HRT i njezino prilagođavanje financijskoj situaciji svakog građanina. Kao alternativa, ili dopuna, spominje i oporezivanje profita telekomunikacijskih tvrtki.
Internet dostupan svima
Živković, koji je trenutačno “na ledu” i za kojega se priča da bi mogao ostati u Ministarstvu i nastaviti raditi započeto, trenutačnu situaciju u medijima ocjenjuje kao tabloidizaciju koju bi se moglo ispraviti ulaganjem javnog novca u javne medije.
– Masovna demokracija bez javnih medija može biti samo igra moći. Iz jedne perspektive cilj se vidi kao suradnja javnih, privatnih i zajedničkih medija u nastojanju da građanima ponude što potpuniju informaciju o društvu i politici – njegov je stav. Kritizira postojeći sustav vrednovanja vijesti jer i javni mediji svoje teme rade prema tome što je objavljeno u privatnim medijima, odnosno koriste ih za “prepoznavanje” tema. Drži da je napredak u odnosu na HRT postignut, no da se odnos Vlade i HRT-a moglo drugačije riješiti, a ne ugovorno. Pita se kako će HRT izvještavati o Vladi u godini obnove ugovora. Živković se zalaže za proširenje djelovanja sadašnjeg Fonda za pluralizam medija, koji dodjeljuje novac samo elektroničkim medijima. Nakana mu je da kroz fondove novac dobivaju kvalitetni projekti bez obzira na način medijskog izričaja, te upozorava na nedostupnost interneta svim građanima, što bi omogućio javnim novcem naknada za medije.
Hinu bi rekonstruirao u servis koji bi se tematski bavio pojedinim sektorima, a ne da izgleda kao servis za Vladina priopćenja. Protiv tabloidizacije bi se borio raznim mjerama i olakšicama prema privatnim nakladnicima, koje bi poticale javne sadržaje, između ostalog natječajima za istraživačke projekte u kojima bi novinari pobjednici mogli dulje raditi na temama i biti financijski osigurani.
Kriv je pristup
Predsjednik HND-a Zdenko Duka drži da se Živkovićeva reforma treba nastaviti s njim ili bez njega.
– Komercijalni listovi su u gubicima i u Europi je već uveden direktni ili indirektni poticaj javnim novcem. Intervencija javnim novcem treba i Hrvatskoj – kaže Duka naglašavajući da su neke zemlje ukinule PDV na novine, ali uz uvjete. Detalji se, kaže, trebaju dogovoriti s HND-om i vlasnicima medija. Profesor Stjepan Malović upozorava da je pitanje što je to “javni medij”, a onda je i pitanje što se želi postići strategijom.
– Krivi je pristup. Država ne razumije uvjete za stvaranje medija, ona ne treba tako detaljno i strogo regulirati medije, već treba stvoriti uvjete da tržište bude transparentno. Mi imamo dobrih medijskih propisa, ali što će nam kada se ne provode? Primjerice, zašto država ne provede svoje zakone i ne utvrdi prave vlasnike medija? Postoje okviri za položaj novinara i uređivačku politiku, ali država ne vodi brigu! Čemu nova strategija? – pita se Malović. Hrvatske javne medije naziva državnim medijima u kojima uređivanje nije neovisno, a predviđa da bi tako završili i Živkovićevi projekti koji bi pobijedili na natječajima. Uvijek bi, kaže, u komisijama sjedili ljudi koje bi instalirala politika.
– Živković nije o tome razmišljao već je pokušao nešto postići intervencionizmom države. Vidjeli smo kako je završio Vjesnik. Novinari mogu biti slobodni samo dobrim položajem, ne bi im prijetilo siromaštvo i bili bi neovisni o korupciji – kaže Malović.
>>'Nastojanja Milana Živkovća i naša su nastojanja'
16.12.2012. u 16:14h mycropht je napisao/la: Ovdje se ne radi o kulturi, nego o tome da jedna politička opcija želi prisilom osigurati sredstva za širenje svoje vlastite ideologije i svjetonazora. Pravedno bi bilo da prvi program pripadne vladajućima, bez obziraa koji su, a drugi program oporbi. I svakom jednaka sredstva. Pa nek svako ima slobodu kreiranja programa po svom nahođenju. Možda bih onda i prihvatio takav porez. Ovako, jok!