Nakon zapažene zbirke priča “Nema se što učiniti” Korana Serdarević, dvostruka dobitnica prve nagrade natječaja Večernjeg lista Ranko Marinković za kratku priču objavila je i prvi roman. Roman “Eksperiment Irene Tot” svakako će poboljšati krvnu sliku hrvatske romaneskne produkcije iz tekuće godine koja ipak nije mogla slijediti kvalitetu 2016. godine kada su nove romane objavili Kristian Novak, Damir Karakaš, Slađana Bukovac, Daša Drndić, Olja Savičević Ivančević... “Eksperiment Irene Tot” zaokružena je prozna cjelina s odlično zamišljenom glavnom junakinjom kojoj je autorica dala dovoljno prostora, ali time svakako nije zagušila i druge važne likove koji se pojavljuju u romanu i bitno određuju Irenin, rekli bismo, zaguljeni karakter.
Roman je stoga maksimalno dobro izbalansiran, zanimljiv, protočan, pa i napet jer ga autorica stalno i diskretno ubrzava, sve do svojevrsne katarze koju junakinja mora proživjeti na svom putu prema promjeni. Promjena. To je sveta riječ ovog romana, njegova pokretačka energija i mantra. Pitanje promjene i mijenjanja je i jedno od središnjih pitanja novostasalih generacija koje imaju gotovo sve, a čini im se da nemaju ništa, što autorica jako dobro zna jer radi kao gimnazijski profesor i svjesna je s kakvim se sve prazninama mladi ljudi često susreću na svom putu prema odraslosti. To nezadovoljstvo svojom vlastitošću koja nam je vrlo često zadana i taj besmisao obilja u kojem smo se vrlo često našli bez vlastitog uloga i truda, tema je oko koje Korana Serdarević lucidno plete svoju mrežu u koju je ubacila eksplozivnu i filmičnu Irenu Tot, školovanu ženu koja ne želi hodati utabanim stazama očekivanih emocija i malograđanske ugodnosti.
Ireni Tot nije problem ući u romantičnu heteroseksualnu vezu nastalu usput, iz ničega, ali niti izaći iz te veze kada osjeti strah od ponavljanja grešaka koje su već jednom napravili i njeni roditelji. Još joj je manji problem upustiti se i u kratku lezbijsku ljubav koja počinje nevinim erotičnim detaljem iz vlaka koji remeti mir jednog u snijeg okovanog sela, ali i izaći iz te avanture bez trauma i drama. Nije joj problem drastično promijeniti posao pa i zanimanje, a onda i osjetiti što to znači bolna neimaština u zemlji u kojoj svaki, pa i najmanji iskorak izvan asfaltirane ceste može izazvati i upadanje u minsko polje predrasuda i optuživanja. Ireni Tot nije problem niti boriti se sa sve konzervativnijom i ambivalentnijom okolinom, a najmanji joj je problem brinuti se za disfunkcionalnog brata Filipa koji je, na neki način, najnevinija i najtragičnija ljubav njezina života.
I unatoč tome što je kraj romana premazan tamnim bojama smrti i tragičnog događaja nakon kojeg Irena ostaje bez jedinog brata, s bolesnom majkom s kojom se dubinski ne razumije, ali i s bolećivim ocem s kojim kontakti ostaju lebdjeti u magli površnosti i trivijalnosti, njezin ljubavni izbor, ljekoviti njemački novinar Thomas, znak je da izlaza iz teške depresije ipak ima. Iznimno je spretno i promišljeno autorica u svoj prvijenac uvrstila tog Thomasa, na prvi mah nimalo privlačnog, odveć diskretnog i rezerviranog stranca kojeg je kasnije vrlo precizno prometnula u Irenina neočekivanog ljubavnika i zaštitnika s kojim je i te kako osnažena junakinjina ljudska punina.
Pri tome je Korana Serdarević kratkim ali efektnim slikama i paralelnim pričama opisala i današnju hrvatsku zbilju u kojoj religija na potpuno krivi način sve snažnije utječe na karakter društva koje je sve manje pluralno, a onda i spremno na prihvaćanje različitosti. A u takvom društvu u kojem nije dopušteno ili pristojno postavljati opasna pitanja i u kojem se svi pojedinci pokušavaju pretvoriti u nekakvu šutljivu većinu koja bez komentara i bez reakcije, pokorno i smjerno mora slušati uvijek jednu te istu poruku, individualci kakvi su Irena i Filip vrlo se lako pogube i postaju žrtve sustava koji svoje krive smjernice uopće ne dovodi pod znak pitanja. Stoga je poruka Korane Serdarević prilično jasna. Promjena ne treba samo Ireni Tot, nego i cijelom hrvatskom društvu.
roman je izbalansiran,protočan,prošao je eko test,može se registrirati,prava kritika,biranim riječima,nema što