Je li Hrvatska na putu da postane zemlja u kojoj će se nasilje institucionalizirati kao svakodnevna pojava, kao svakodnevni govor, kao dio političkih i društvenih procesa...? Jer je činjenica da u nas iz dana u dan nasilje raste. Ali ne samo nasilje na ulici, ako gledamo posljednji braniteljski prosvjed, nego nasilje poprima mnogostruke oblike. Gdje god se okrenemo čujemo govor koji je sve više nasilje.
U međuljudskim odnosima sve je više nasilja. U javnoj sferi kao da više ne postoji nikakva odgovornost prema društvu i državi, nego se nasilje sve više koristi za zarađivanje jeftinih političkih bodova. Na javnoj televiziji nasilje još potenciraju montiranjem i lažiranjem događaja, za saborskom govornicom ništa drugo ne slušamo, ništa konstruktivno, nego samo nasilan govor. U javnom diskursu postalo je normalno da se onoga drugoga ubije nasilnim istupima prepunima govora mržnje. A tek ako bacimo pogled na internet, na društvene mreže... Nasilje je svuda oko nas! Ključna su dva pitanja! Kome sve to treba? Zar je nasilje odgovor na naše goruće probleme, prije svega gospodarske i uopće institucionalne? I koja je to granica, što se treba dogoditi, pa da potekne krv? Čeka li netko doista da se to dogodi, pa da na račun toga ide skupljati dodatne političke bodove? Jesmo li mi doista toliko zaostalo, prizemno, sirovo društvo da ne možemo gajiti i unapređivati kulturu dijaloga, da se ne možemo nositi s onime tko drukčije misli?
Kako poslovica kaže da riba smrdi od glave, tako je jednostavno zaključiti da sve ovo kod nas smrdi na prljavu politiku koja nema veze s nikakvim nacionalnim interesima, nego samo s vlastitim preživljavanjem i uhljebljivanjem. Umjesto da politika bude odgovorna, ona na i ovako uzavrelu situaciju, koja je potencirana velikom krizom, samo dolijeva kerozin i dalje potpaljuje. Nisu ni mediji ništa manje odgovorni. Dovoljno je samo gledati naslove, pa vidjeti kako mnogi idu ruku pod rukom s takvom politikom i potpaljuju mase u njihovim najnižim strastima, u ljudima izazivaju one najniže emocije koje se sve manje mogu kontrolirati.
Kriza koju smo imali oko braniteljskog prosvjeda dokaz je da situacija izmiče kontroli. Za nju su najmanje krivi branitelji u kolicima, invalidi, branitelji koji nose velike traume iz rata, PTSP, ljudi kojima je život razoren i nakon rata, koje najčešće nitko ne shvaća, ne sluša, kojima se ne pruži toliko potrebna ljudska pažnja i dobra riječ... Jer ti ljudi najmanje traže novce. Ti ljudi traže nekoga tko će ih razumjeti, oni se osjećaju kao da nisu dio ove države, ovog društva. Politika im je sve zgadila. Njih treba razumjeti, s njima razgovarati. A ne ih zalijevati kerozinom, kao što to stalno rade Milanović, Matić, Glavašević, Grbin, Bauk, Stazić... No isto su tako i te kako odgovorni svi oni koji manipuliraju tim istim ljudima, bez obzira tko to bio, i s koje strane. To je zločin!
Kako god, braniteljski prosvjed više nema nikakvog smisla. Nitko više ne zna što se zapravo s njime želi, koji su ciljevi... U Banskim dvorima je danas njihov sastanak s premijerom koji je već odavno trebao biti među njima, kao i Matić. U normalnoj zemlji s normalnom Vladom takav bi prosvjed već davno bio okončan. U nasilnom društvu kakvo postaje hrvatsko svi akteri računali su na eskalaciju nasilja koje se zasad drži pod nekakvom kontrolom. No plinske boce na Savskoj, ili pokušaji samoubojstava, dokaz su da je samo pitanje trenutka kad bi to moglo prerasti u fizičko nasilje! Ovo neće moći prekinuti ni Milanović ni Karamarko, koji također lovi jeftine bodove. Prosvjed treba prekinuti predsjednica! Nije dovoljno slati samo savjetnika u izvidnicu i pisati priopćenja. Treba doći među njih, kao i pred izbore, i jasno i glasno kazati: „Dečki, dosta je bilo, idemo doma“!
U ovakvim situacijama pokazuje se tko ima ili nema liderske sposobnosti. Sve drugo vodi daljnjoj eskalaciji nasilja. Kraj bi doista mogao biti krvav!
>>Da je HDZ-ov softver stajao iza bunta, branitelji bi odavno uspjeli
>>Pročitajte iskustva fratra koji je proveo noć s braniteljima u Markovoj crkvi
Zvonimir Despot u ništa! Gdin Despot vrluda lijevo-desno. Neki njegovi komentari su dobri, a neki potpuni promašaj, kao ovaj gore. Za ovaj komentar će gdin/drug Despot vjerovatno dobiti čestitke druga Kim-Il-Jong-Milanovića i njegove lijeve ruke, druga Kim-Song-Matića. Jedini tko može odlučivati o prosvjedu branitelja su sami branitelji.