Shal ket”, viču prosvjednici u Kazahstanu – “Starče odlazi”. Svoj su bijes uperili prema bivšem predsjedniku države Nursultanu Nazarbajevu koji je zemljom vladao od sovjetskih dana do 2019., a nastavio je biti ključna figura i nakon toga, a prije desetak godina tražio je od znanstvenika da stvore i eliksir života kako bi on mogao ostati čim dulje na vlasti.
Nazarbajev je desetljećima bio sinonim za vlast Kazahstana: istodobno zaslužan za stabilnost i relativan ekonomski napredak te za mnoge građane krivac za korupciju, bogaćenje i diktaturu (više nego za demokracijom, građani srednje Azije obično žude za odgovornošću vlasti, kakva god bila). Nakon što su posljednjih dana srušili nekoliko spomenika bivšeg predsjednika, i psovali ga na ulicama, ostavština umirovljenog lidera redefinirana je u samo nekoliko dana.
VIDEO: Veliki prosvjedi u Kazahstanu
Radio i u čeličani
Nazarbajev je vječan: rođen je 1940. u siromašnoj obitelji i s 20-ak je godina radio u čeličanama, dobro zarađujući radeći “nevjerojatno teške fizičke poslove”, govorio je. Školovao se, učlanio u Komunističku partiju i započeo uspon te je već 1984. postao premijer Kazahstana – prije skoro 40 godina. Pet godina poslije postao je šef partije Kazahstana, a 1990. i predsjednik zemlje. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, uveo je zemlju u nezavisnost i većinom održavao stabilnost i solidan ekonomski rast – početkom 2000-ih ekonomija je Kazahstana rasla oko 10% svake godine.
Prve izbore, 1991. godine, dobio je s 99% glasova (nije imao protukandidata), sljedeći su se održali tek za osam godina kada je dobio povjerenje 81% građana. I ti su izbori, kao i svi sljedeći, bili bez alternativa – 2005. njegov je socijaldemokratski protivnik, pravi oporbenjak, uspio osvojiti 7% glasova. Drugi predsjednički kandidati u kampanjama često bi umjesto da kritiziraju Nazarbajeva, govorili da im je on uzor.
Nazarbajev je vladao autokratski do 2019., kada je prepustio mjesto predsjednika Kasimu Tokajevu, ali je pritom ostao lider vladajuće stranke – 2021. imao je još jedne tradicionalno uspješne parlamentarne izbore, osvojio je 71% glasova. Ostao je također i šef Vijeća za nacionalnu sigurnost odakle je nastavio vući sve konce iza scene. Ovog ga je tjedna Tokajev smijenio s te funkcije.
Kao šef države bio je relativno uspješan, privlačio je strane investicije, posebno u energetski sektor te je dobro surađivao s dva ključna susjeda, Rusijom i Kinom. Članove obitelji usput je postavljao na ključna mjesta s kojih su kontrolirali gospodarstvo. Najveće pohvale dobio je početkom 1990-ih jer se dragovoljno odrekao nuklearnog arsenala koji je u Kazahstanu ostao nakon raspada SSSR-a.
Prije desetak godina dobio je titulu lidera nacije te mu je parlament dao imunitet od bilo kakvog progona. Glavni je grad Astana 2019. preimenovan u Nursultan, po njemu. No, otkad je otišao s vrha vlasti, najčešće je u globalnim medijima spominjan zbog moguće korupcije – unuci su primjerice kupili imovinu u Londonu vrijednu više od 80 milijun funti.
Pomlađivanje predsjednika
Nazarbajev, čovjek koji je u zemlji godinama gradio maleni kult ličnosti, tako se našao suočen s činjenicom da ga velik dio zemlje jednostavno – ne voli. Istovremeno ga krive što od za regiju snažne ekonomije siromašni građani i nemaju neke koristi.
Da je ipak riječ o posebnom lideru, svjedoči i činjenica da je 2010., u 71. godini, i nakon skoro tri desetljeća na vlasti, Nazarbajev javno od znanstvenika u zemlji zatražio da rade na “eliksiru života koji bi mogao pomladiti organizam i produljiti život Kazahstancima”. Naravno, pritom i tadašnjem predsjedniku, vječnom lideru nacije.
To se kod nas ne može dogoditi. Kod nas nitko Josipu Manoliću ne govori starče odlazi.