Vrhovni sud Sjedinjenih Država poništio je svoju raniju odluku, kojom je oglašeno, kratko rečeno, kako je pobačaj pravo zaštićeno Ustavom SAD. Ta je odluka zabranjivala saveznim državama da zabranjuju pobačaj.
Premda ova odluka Vrhovnog suda ne kaže ništa o samom pobačaju, već je samo ukinula saveznu zabranu zabrane pobačaja, presudivši kako to nije pitanje saveznog ustava, već pitanje u nadležnosti zakonodavstva država, ona je u Americi i svijetu izazvala sveopću moralnu paniku. Histerija je u hipu dosegnula takve razmjere da bi čovjek pomislio kako neki mračnjaci po Americi spaljuju žene na lomači.
Podizanju moralne panike nemalo su pridonijeli i mediji, koji su - neki namjerno, a neki iz pukog neznanja - pogrešno izvještavali o čitavoj stvari. Mogli smo čitati naslove kako je "u Americi zabranjen pobačaj", kako je "Vrhovni sud ukinuo pravo na pobačaj", kako je sada "pobačaj ilegalan"... Da mediji nisu toliko utjecajni, čini se, bilo bi dovoljno samo odmahnuti rukom na tu gomilu gluposti.
Ali, to bi bilo kratkovidno. Podizanje moralne panike, uz grubo zanemarivanje činjenica i zaobilaženje istine, krije u sebi i jednu važnu pouku, a to je da u politici nikad nemamo posla s činjenicama, da politika nije sukob oko različitih istina i njihovih interpretacija, već da se politika prvenstveno tiče naših moralnih osjećaja. U politici odnosi štih onaj tko uspije ovladati moralnim osjećajima ljudi, a ne onaj tko barata istinom.
Kroz 20. stoljeće smo mogli promatrati kako ljevica na političkom polju odnosi pobjedu za pobjedom, premda iza tih njihovih pobjeda nije stajala nikakva istina, već puka propaganda. Tone papira i hektolitri tinte potrošeni su u nastojanjima pametnih ljudi da racionalnim argumentima opovrgnu ljevičarski narativ, s veoma mršavim ili nikakvim rezultatima. Ljevica je osvajala srca ljudi, a ne razum.
Mi nismo racionalna bića, već bića koja moraliziraju. Premda stvarnost nikad nije crno-bijela, već uvijek iznijansirana i složena, mi živimo u crno-bijelom svijetu. To smo mogli vidjeti na primjeru korone, kada se svijet podijelio na pravovjerne pristalice novog korona-kulta i heretičke pobunjenike.
Nije drukčije ni s pitanjem pobačaja. Radi se o moralnom pitanju, oko kojeg ne može biti neutralnih. Racionalni argumenti su tu samo sluge naših moralnih osjećaja. U toj spoznaji se krije i tajna zašto je ova odluka američkog Vrhovnog suda proizvela toliku moralnu paniku na ljevici. Konzervativci nisu dobili ovu pobjedu racionalnim argumentima, već stvaranjem moralnog okvira jačeg od moralnog okvira ljevice.
Pedeset godina su konzervativni i vjerski aktivisti vodili bitku kako bi Vrhovni sud opozvao svoju odluku kojom je oglašeno kako američki ustav štiti "pravo na pobačaj". Većina vjernika smatra kako život počinje začećem, dok su tu odluku suda smatrali za institucionalizaciju ubojstva. Drugi su tvrdili kako je pobačaj društveno štetan, a proizvodnja "prava" putem sudskih odluka vodi u orvelijanski svijet i samovolju vlasti.
Dakle, unutar samog "pokreta za život" postojale su dvije struje, jedna, s moralnim pristupom o pobačaju kao ubojstvu, i druga, s racionalnim argumentima o ustavnosti i društvenoj korisnosti. Premda se Vrhovni sud kod revizije svoje odluke bavio racionanom istina je da se ništa od toga ne bi dogodilo da iza čitavog pokreta nije stajalo morano uvjerenje koje je pokret održavalo živim pola stoljeća.
Ljudima koji su se borili protiv pobačaja nije bila previše bitna argumentacija koja je stajala iza pobačaja. Malo tko se od njih doista i bavio zakonskom stranom čitave stvari. Njih je zanimala samo moralna strana čitave priče. Pobačaj je ubojstvo, a društvo koje institucionalizira ubojstvo ne može biti moralno. Osjećali su kako je njihova moralna dužnost da svoj život posvete okončanju takve prakse.
Konzervativci vole reći kako su razboritost i kompromis njihov politički credo. Ljevica je, pak, ispred svoje političke agende isticala moralne razloge. To ih je vodilo iz pobjede u pobjedu. I to je lekcija koju konzervativni pokret može izvući iz ove pobjede na američkom Vrhovnom sudu. Protiv nekog moralnog okvira ne možemo se boriti činjenicama i argumentima, već samo drugim moralnim okvirom.
Konzervativizam je pobjedom na Vrhovnom sudu iz defenzive razboritosti prešao u ofenzivu moralnosti. Ljudi će se uvijek žrtvovati za moralno ispravnu stvar, ali ne i za lijepo sročen argument.
Kaže stara poslovica “put u pakao je popločen dobrim namjerama”,t.j. lažnim moralima i krivim percepcijama se nerazumni ljudi navuku u nepovoljne okolnosti a samo oni koji su ih navukli imaju na koncu koristi od toga. Upravo se to događa u velikom omjeru danas u svijetu.