Proputovao je stotine tisuća kilometara, kročio je na sve kontinente izuzev Antarktike, dva je puta obišao kuglu zemaljsku – i to pješice. Njegovo je putovanje trajalo dugih 28 godina. Susretao se putem s lokalnim trgovcima, ali i svjetskim vođama te vodećim svjetskim umovima toga doba. Skupljao je njihove potpise i posvete u veliku, kožom uvezenu knjigu koju je isprva nosio na rukama i ramenu, a kasnije ju je zbog težine vozio u drvenim kolicima. Potpisali su mu se, tako, šestorica američkih predsjednika i prve dame: Theodore Roosevelt i Edith Kermit Roosevelt, William H. Taft, Woodrow Wilson i Edith Bolling Wilson, Warren Harding, Calvin Coolidge i Herbert Hoover.
A on je Josip Franjo Mikulec, seljak iz Krušljeva Sela, naselja nadomak Oroslavja koje je tada, kada se zaputio u svijet, brojalo ni 500 duša, baš kao i danas. Malo se o velikom pustolovu iz Zagorja zna u Hrvatskoj, no zato su prije stotinu godina o Mikulecu pisali ugledni američki mediji kao što je New York Times, a o njemu je 1922. godine u SAD-u snimljen i nijemi film. Postao je tako jedan od najpoznatijih svjetskih putnika i jedan od prvih svjetskih globtrotera, kako su ga mediji nazivali. Danas se o njemu govori kao o prvom influenceru na svijetu, a zbog toga je dobio i svoj spomenik u rodnom mu Oroslavju.
Ispisao je dvije debele knjige i osobni dnevnik na svojim proputovanjima svijetom, a jedna je odnedavno u "rukama" Hrvatskog povijesnog muzeja. Među njezinim su koricama skrivena brojna svjedočanstva državnika, predsjednika, gradonačelnika, poslovnih ljudi, generala, glumaca, umjetnika, sportaša, pisaca, znanstvenika, političara, vjerskih uglednika... Zalijepljene su na tim požutjelim stranicama i raritetne i izuzetno vrijedne poštanske marke te otisnuti pečati gradova, općina i država kroz koje je prolazio.
– Hrvatski povijesni muzej doznao je za postojanje knjige 2019. godine preko Nenada Bacha, poznatog hrvatskog glazbenika koji živi i radi u Americi te ujedno glavnog urednika portala Croatian World Network na kojemu više od desetljeća prati priču o Josipu Franji Mikulecu. Daljnji kontakti prema vlasniku knjige Marijanu Mikulecu, potomku i nasljedniku Josipa Franje Mikuleca, ostvareni su posredstvom povjesničara i novinara HRT-a Vladimira Brnardića te im svima ovim putem zahvaljujem. Moram napomenuti da je Hrvatski povijesni muzej otkupio drugu knjigu 'Collection by Mikulec' budući da je prva zajedno s dnevnikom koji je Mikulec vodio tijekom svojih putovanja u privatnom vlasništvu američkog kolekcionara. Potomak Josipa Mikuleca itekako je svjestan vrijednosti knjige, kao što su to prethodno bili svi članovi njegove obitelji. Tome u prilog svjedoči činjenica da je obitelj sakupila novac i otkupila drugu knjigu nakon smrti Josipa Mikuleca koji je na svom drugom putovanju preminuo u Genovi 1933. od posljedica tuberkuloze u 55. godini života te je tamo i pokopan. Od 1933. knjiga se čuvala kod obitelji u Krušljevu Selu, rodnom mjestu Josipa Mikuleca. Upravo zahvaljujući obitelji, knjiga je sačuvana te je do danas ostala u Hrvatskoj. Pregovori s Hrvatskim povijesnim muzejom počeli su 2019. godine, ali ih je privremeno prekinuo i usporio proceduru otkupa potres 2020. zbog kojeg je Muzej krenuo u radove hitne sanacije, a potom opsežne obnove i pripreme za realizaciju stalnog postava. U međuvremenu je knjiga nuđena i drugim relevantnim institucijama u RH, no otkup nije realiziran. Konačno, početkom 2023. Muzej je ponovno aktualizirao pitanje otkupa te priredio svu potrebnu dokumentaciju kako bi se pokrenula procedura pri Ministarstvu kulture i medija RH, uz čiju je suglasnost i podršku realiziran ovaj vrijedni otkup te je knjiga krajem prošle godine postala dijelom fundusa Hrvatskoga povijesnog muzeja, a samim time zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske – započinje Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja.
Josip Franjo Mikulec rođen je 15. siječnja 1878. u Krušljevu Selu, u obitelji poljoprivrednika Josipa i Kate Mikulec. Odlazi 1901. u Ameriku i započinje svoje putovanje kuglom zemaljskom – pješice! Trebalo je za taj neobični pothvat imati pregršt hrabrosti, odvažnosti i pustolovnog duha. Cilj mu je bio proputovati svijetom te za pet godina napisati putopis koji je trebala izdati Matica hrvatska. No, njegov se putopis izrodio u romantični roman pa ga je Matica hrvatska odbila tiskati. Iako nije ispunio Matičine uvjete, nastavio je pješačiti.
– Držim da su knjige 'Collection by Mikulec', kako ih je nazvao njihov stvaratelj, najrjeđe knjige na svijetu koje zapravo predstavljaju najbogatiju zbirku autografa. Hrvatski povijesni muzej postao je, dakle, vlasnikom druge knjige u kojoj pratimo njegovo putovanje od 1923. godine od Sjedinjenih Američkih Država do rodnog Krušljeva Sela, potom Istanbula, Srbije, preko Slavonije do Zagreba, Italije i drugih zemalja. Knjiga ima 25 kilograma i 1244 ispunjene stranice. Mogu se naći svi jezici i pisma. Mikulec je obilazio sve poznatije industrije, banke, uredništva velikih listova, obrtnike, klubove, naše iseljenike. U knjigu su mu se upisivali brojni državnici, političari, bankari, veleposlanici, umjetnici, vjerski uglednici, glumci, sportaši, znanstvenici... Prva knjiga, koja se nalazi u privatnom vlasništvu američkog kolekcionara, ima 2896 stranica i teži 26 kilograma. Pokušavao ju je i prodati jer bi mu bilo nemoguće s njom dalje putovati. Prva knjiga je tako ostala u Americi – kaže nam ravnateljica Brstilo Rešetar.
Njegove je pustolovine kroz tekstove američkih medija rekonstruirao povjesničar i publicist Ante Čuvalo, Hrvat koji se sredinom proteklog stoljeća odselio u SAD. Pronašao je, tako, i članak objavljen u studenom 1908. u dnevniku Star Journal iz Colorada, gdje se govori o mladom Hrvatu koji je sklopio ugovor s Maticom hrvatskom u Zagrebu da će za pet godina proći 25.000 milja pješice i nakon putovanja napisati putopis, a zauzvrat će mu isplatiti 50.000 kruna i objaviti knjigu. Svakoga je tjedna, stoga, slao izvješće Matici o prevaljenom putu koji ga iz Hrvatske vodio, među ostalim kroz Italiju, Francusku, Španjolsku, Portugal, odakle je brodom otplovio u Cape Town, a potom u Argentinu. Hladnoća i snijeg u Andama spriječili su ga da iz Mendoze prijeđe u Čile pa je pošao prema Buenos Airesu. Kako navodi povjesničar Čuvalo, veliki su ga problemi zadesili u provinciji Pampa – osim neprikladna terena za hodanje, trpio je nestašicu hrane i vode, a usput su ga orobili i razbojnici. Zbilo se to 1907. godine. Svijetom je, naime, putovao bez ikakvih materijalnih sredstava, a novac za hranu pribavljao je prodajom razglednica sa svojim likom, promovirajući svoju pustolovinu kao 'Croatian Globe Trotter' te "Champion Walker of Croatia". Na promotivnoj razglednici koju je Hrvatski povijesni muzej otkupio zajedno s knjigom piše: "JOSEPH F. MIKULEC // Universal official Autograph Collector with 55 lbs -2000 page book – Enroute since 1901 // Collected over 75.000 signatures in 30 nations. // FOR THIS CARD GIVE WHAT YOU PLEASE".
Gostoljubivo ga je, pak, u Buenos Airesu dočekao najbogatiji Hrvat u Argentini, brodovlasnik Nikola Mihanović. Prema Čuvalu, zaputio se potom u Montevideo pa prema sjeveru kroz Brazil, konkretnije gradove Santos, Rio de Janeiro, Vitoria i Bahia. I u Brazilu su ga opljačkali, no najviše muka tamo su mu zadavali – komarci.
"U Brazilu se, kao radnik, ukrcao na parobrod i stigao u Philadelphiju, a odatle je pošao u Baltimore i Washington – kroz Virginiju, Zapadnu Virginiju, Kentucky i dio Ohija, Indianu, Illinois, Missouri, Kansas do Colorada. Kuda god je prolazio, tražio je razne uglednije osobe da mu dadu autogram i, u slučaju državnih i drugih službenika, da udare pečat grada, općine ili države u njegovu knjigu napravljenu za tu svrhu, a koju je pažljivo čuvao", navodi Ante Čuvalo u tekstu objavljenom na portalu koji nosi njegovo prezime.
Kada je u srpnju 1910. stigao u Chicago, poderao je do tada, pisalo se, već 42 para cipela. Sedam godina kasnije, vratit će se u Chicago, što će ponovno popratiti tamošnji mediji. Čikaške novine od 21. veljače 1917. donose kako je Mikulecu u međuvremenu propao ugovor s Maticom hrvatskom. No, zazvonila su mu tada svadbena zvona. Dan prije Mikulec se, "nakićen raznim odličjima na grudima", oženio svojom zaručnicom Mary. Ona je imala 36, a on 39 godina. Postao je tada "obični čikaški Joe, umjesto hrvatskog Jože". Brak ga nije smirio, nastavio je putovati svijetom. Inače, pojedini izvori navode da je Mikulec 1908. u SAD-u oženio Annu Stiopu, pjesnikinju koja je iz Rumunjske krenula pješice u svijet u svibnju 1905. Ako je to i istina, njihova ljubav očito nije potrajala.
Do rujna 1923. godine, kada o skupljaču autografa piše New York Times, u njegovu su se tada već ogromnu knjigu potpisali gradonačelnik John F. Hylan, američki predsjednici, zatim britanski premijer David Lloyd George, japanski admiral Togo, američki financijer John Pierpont Morgan, britanski političar Lord Curzon koji je bio vicekralj Indije... Knjiga mu je težila 26 kilograma. Kada se dva i pol mjeseca kasnije vratio u New York, pisalo se, navodi povjesničar Čuvalo, da je posjetio tvrtku Rosenbach, trgovinu rijetkih knjiga, kako bi unovčio dragocjene autograme. "Glavni mu je razlog za prodaju bio umor od nosanja te velike knjižurine. Zanimljivo je da ga je u trgovinu pratio novinar New York Timesa, koji opisuje Jožu i njegovo podrijetlo. Mikulec je tražio 10.000 dolara za knjigu, a vlasnik Dr. Rosenbach je prosudio da je to realna cijena, ali da se on ne bavi takvim knjigama, nego mu je preporučio posjetiti Henryja E. Huntingtona u Kaliforniji, koji bi možda otkupio knjigu ove vrste. Mikulec se uhvatio za glavu i kazao da ima Huntingtonov autogram, ali da mu nije palo na pamet ponuditi mu knjigu kad je bio kod njega", otkriva Čuvalo.
– Knjige Josipa Mikuleca vrijedna su i neprocjenjiva svjetska i hrvatska kulturna baština te kao i prvoga dana, kada nam je ponuđena, držimo da je izuzetno važno da jedna od hrvatskih institucija otkupi knjigu od nasljednika kako bi bila dostupna hrvatskoj javnosti. Budućom znanstvenom obradom knjige i životnog puta njezina autora Josipa Mikuleca vrijedan dio svjetske i hrvatske kulturne i povijesne baštine sačuvat će se od zaborava i dobiti važno mjesto u stalnom postavu Hrvatskog povijesnog muzeja. Vođeni smo mišlju da uz političare, znanstvenike, umjetnike, književnike imamo osobu koja je na danas nama nezamisliv način stekla slavu. Knjiga je postala dijelom fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja netom prije Nove godine, stoga je bilo gotovo nemoguće proučiti je u cijelosti. Dnevno otkrivamo nove zanimljivosti. Riječ je o osobama koje je je susretao i koje su mu se upisivale u knjigu od 1924. do 1933. godine. U Hrvatskoj, odnosno Zagrebu, to su Stjepan Radić, predsjednik Hrvatske seljačke stranke, gradonačelnik Zagreba Vjekoslav Heinzel te brojni drugi gradonačelnici i načelnici hrvatskih gradova kroz koje je prolazio. Vidjeli smo i upise brojnih hrvatskih iseljeničkih društava i klubova, naljepnice i logotipe tvornica Telefunken, Philips, Shell, Zagrebačkog zbora te njegova direktora, tvornice Union te razne pečate obrtnika, banaka i štedionica. Naišli smo na karikaturu i potpis njemačkog boksača Maxa Schmelinga, potpis Benita Mussolinija, autografe glumaca Metropolitan Opera House u New Yorku. Međutim, iskreno nas je najviše iznenadio upis direktora Kraljevske direkcije šuma u Vinkovcima: "Poželjno bi bilo, da naš Historički muzej u Zagrebu bezuvjetno ovu knjigu preuzme i sačuva kao dokument energije i ustrajnosti jednog našeg čovjeka i zbirku vlastoručnih potpisa znamenitih ljudi. U toj želji potpisujem, direktor Marko Šefetić, Vinkovci, 8. ožujka 1927." Što reći, krug se zatvorio, bila nam je suđena – smješka se naša sugovornica.
Knjiga je odlično očuvana, a oštećenja postoje samo na kožnim koricama, no ona svjedoče o načinu na koji ju je Mikulec nosio po svijetu. – U tom pogledu na njoj će se izvesti minimalni restauratorski zahvati kako bi se očuvala njezina autentičnost. Izvršit će se i digitalizacija kojom ćemo u svrhu analize sadržaja omogućiti minimalno rukovanje originalom. To definitivno nije posao za jednog kustosa, potrebna je filatelistička, sfragistička, grafološka, dokumentaristička, likovna te povijesna analiza sadržaja – bit će to opsežan interdisciplinarni posao koji će zahtijevati i međunarodnu suradnju. Cilj nam je knjigu digitalizacijom učiniti dostupnom javnosti i izložiti je u prvom stalnom postavu Hrvatskog povijesnog muzeja. Ujedno, upoznati smo s inicijativom grada Oroslavja i gradonačelnika Šimunića da se u spomen na Josipa Mikuleca napravi šetnica i tematski park te smo u tom pogledu iskazali spremnost na suradnju – ističe ravnateljica Matea Brstilo Rešetar, koja se nada kako će i prva knjiga s dnevnikom Josipa Franje Mikuleca naći svoj put do Hrvatske. – Naš glazbenik Nenad Bach u kontaktu je s privatnim kolekcionarom te vjerujem da će se iznaći sredstva – dodaje.
A prva knjiga, koja je danas u privatnoj kolekciji Raab u SAD-u, prodaje se za nemalih 250.000 dolara. Predstavili su je biranim riječima: "Najveći album s autogramima i dnevnik putovanja ikad sastavljen: velika knjiga farmera koji je postao globetrotter Joseph Mikulec", "Kulturno i političko istraživanje jednog doba bez presedana, s doprinosima slavnih i mnogih čije priče nikada nisu ispričane", "Globalna vremenska kapsula, zajednički rad desetaka tisuća ljudi širom svijeta i u SAD-u, iskopana nakon jednog stoljeća, nikad prije istražena niti javno ponuđena na prodaju". Vjerojatno joj nikada, navode, neće biti premca – Mikulec je na svojim putovanjima obišao najmanje 33 zemlje, a u albumu ima zapisa na 23 jezika.
"Nitko nije mogao dati autogram ili bilješku koga nije osobno upoznao, uključujući šest američkih predsjednika, dva monarha i premijera Velike Britanije, predsjednika Kine, čelnike Japana, Australije, Indije, Singapura, premijere Kanade, Thomasa Edisona, Andrewa Carnegieja, Enrica Carusa, bezbroj drugih", navodi se na internetskim stranicama Raab Collectiona. Isti izvor navodi i kako je Josip Mikulec radio na obiteljskom poljoprivrednom imanju, a njegov otac, koji je nagomilao dugove, poslao ga je da taj dug odradi na još jednoj farmi. No, prije njegova 20. rođendana, njegova rastuća želja da vidi svijet odvela mu je život u drugom smjeru. Otac se protivio njegovu putu u inozemstvo, ali je uvjerio majku da ga pusti. "Uvijek sam želio vidjeti svijet", objasnit će kasnije, ali i otkriti kako nije znao ni čitati ni pisati kada je otišao iz Hrvatske. "Putovanje je najveći odgojitelj", reći će on. Po njihovoj rekonstrukciji, otputovao je prvo u Italiju, a potom Maltu, gdje se i zaposlio.
"Nije htio ići kući i pronašao je engleski parobrod na putu za Južnu Afriku pa se ukrcao i plovio 35 dana do Port Elizabetha, na vrijeme da svjedoči Burskom ratu. Odatle je plovio južnim Atlantskim oceanom do Južne Amerike, kampirao u kišnim šumama i posjetio Buenos Aires. Ubrzo nakon toga, kako je ispričao, otišao je u Brazil, gdje je živio šest mjeseci kao divljak. Jeo je divlje voće, korijenje i orašaste plodove, izgubio se u prašumi i zamalo umro. Na jednom putovanju u Italiju, vidio je mladića kako nosi knjigu s autogramima i došao je na ideju da bi mogao i sam tako dokumentirati svoje putovanje. Njegova knjiga nije bila knjiga s autogramima, bila je puno više. Nije tražio potpis, nego osobu, kako bi se s njom susreo licem u lice. Nitko se nije mogao pojaviti u njegovoj knjizi ako ga nije osobno upoznao. U tom je procesu prešao više od 200.000 milja, istrošio četrdeset i četiri para cipela, naučio, prema vlastitom iskazu, osam jezika, bio tema ranih nijemih filmova, kročio nogom na svaki naseljivi kontinent, susreo se s desecima tisuća ljudi. Konačni broj potpisanih bilješki u njegovoj knjizi je više od 60.000", navodi kolekcionarska kuća.
Napali su ga Indijanci u Yumi, prijetili su mu smrću nekoliko puta. Putovao je na mazgi, u rikši, kolicima, čamcu... Glas o njegovu dolasku u ovaj ili onaj grad, ili najnoviju luku, stigao je prije njega. "Sprijateljim se s kapetanima brodova koje šalju naprijed u luku, a kad stignem tamo, čekaju me novinari i filmski ljudi", pisao je Mikulec.
"Kako se bližio svom 50. rođendanu, počeo je razmišljati o svojoj ostavštini, ali i o ostavštini knjige. Prikupio je gotovo 200 novinskih članaka na nekoliko jezika i uz njih napisao priče o događajima kojih se sjeća. Napisao je imena nekih ljudi koje je sreo, njihove adrese i datume. Od njih je napravio još jednu ukoričenu knjigu, koju je započeo u veljači 1924. godine. Mikulec je knjige čuvao do 1925. godine, kada ih je prodao Samuelu Robinsonu, imigrantu iz Irske i jednom od osnivača tvrtke American Stores Company, matične tvrtke Acme Markets. Knjigu smo nabavili od potomka obitelji Robinson", objašnjavaju iz Raab Collectiona.
Glavna knjiga, dodaju, ima više od 1000 ogromnih stranica koje pričaju priču o jedinstvenom podvigu, "sadrže informacije o velikim i opskurnim ljudima kako se sami izražavaju i prikazuju svijet u Mikulecovu trenutku temeljitije i uvjerljivije od bilo koje povijesne knjige".
Napomenimo i da je Mikulec na svojim proputovanjima svraćao i u rodno zagorsko selo. Spavao bi, navodno, na ležaju od dasaka koje si je sam napravio na drvetu pa su ga i zbog toga, kao i općenito njegova stila života, mještani smatrali čudakom.
A u Zagorju bi mogao postati prava atrakcija i konačno dobiti zasluženo priznanje, kakvo su mu već davno odali diljem svijeta.– Imamo ogromnu parcelu u središtu grada koju bismo mogli pretvoriti u park-šetnicu posvećenu Mikulecu, sa zatvorenim dijelom u kojem bi jednoga dana možda bila njegova knjiga, a stvarala bi se u tom muzeju i nova knjiga koju bi posjetitelji potpisivali. Cijela priča treba biti edukativna i s porukom mladima da trebaju putovati i osvijestiti u kakvoj lijepoj zemlji mi živimo – kaže nam Viktor Šimunić, gradonačelnik Oroslavja.
Kako je uopće moguće da za njega ne znamo? – U Jugoslaviji je bilo zabranjeno pričati o putovanjima pa si to mogu tako objasniti. Pronašao sam prekrasan članak o njemu u američkim novinama koje je izdavala naša dijaspora, a počinjao je rečenicom: "Tko od nas ne pozna svjetskog putnika Jozu Mikulca? Svi Hrvati i u državi i izvan nje čuli su za tog glasovitog svjetskog 'objahača'". Na kraju teksta piše kako se vesele tome da se konačno objelodane dnevnici "našeg ponositog hrvatskog sina" – govori Šimunić.
A on sam sasvim je slučajno čuo za priču o Josipu Mikulecu, kada je prisustvovao prezentaciji koju je izradila učiteljica povijesti u osnovnoj školi sa svojim učenicima o turizmu u Oroslavju. – Ostao sam fasciniran, a kako i sam volim putovati, posjetio sam četrdesetak zemalja i objavio jedan putopis, zapitao sam se kako je moguće da nitko ne zna gdje je ta knjiga. U roku od 24 sata od te prezentacije, bila je u mom uredu – prisjeća se. Uspio je ubrzo kontaktirati i američkog kolekcionara kojemu je objasnio da je gradonačelnik malog grada iz čije okolice dolazi Mikulec, da nemaju novca kako bi otkupili prvu knjigu, no voljeli bi je imati u digitalnom obliku kako bi razradili projekt. Sastali su se virtualno, a Šimunić je u roku mjesec dana imao sve tri knjige u digitalnom izdanju. Već šest mjeseci proučavaju koje je krajeve sve posjetio, kako bi mogli izraditi što kvalitetniji projekt – popisati sve gradove i sve važnije osobe koje su mu se potpisale u knjigu.
– Po meni, Josip Mikulec je svjetska priča, i uspijem li ostvariti što sam si zacrtao, nema svjetskog putnika koji neće posjetiti Oroslavje, Zagorje, odnosno Hrvatsku. Jer, ono što je on napravio, nitko drugi na svijetu nije. I Nikola Tesla mu se potpisao u knjigu. Inače, završio je tri godine škole u razdoblju od pet godina i u svom dnevniku piše kako je potom morao ići raditi i odrađivati očeve dugove. Nije se potom oženio i skrasio, nego je sve to odbio i krenuo na put oko svijeta. Nitko to nije mogao vjerovati – zaključuje gradonačelnik.
– Promišljajući o njegovu tri desetljeća dugom i neumornom putovanju s knjigom od 25 kilograma, financirajući se prodajom razglednica, iz današnje perspektive i suvremenog načina putovanja, držim njegov pothvat izuzetno hrabrim i nevjerojatnim. Sigurno je izazivao čuđenje suvremenika. Odrekao se komfora i pješačio brojeći izderane đonove cipela, ostavivši iza sebe knjige koje su danas dio svjetske baštine. "Croatian Globe Trotter", "Champion Walker of Croatia" zasigurno zaslužuje da o njemu hrvatska javnost napokon dozna te postane znamenit, a ne samo zanimljiv – poručuje, pak, Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja.
