Italija je uzavrela, ali ne zbog toplinskog vala, već od straha. Iz zatvora je, naime, upravo pobjegao Giuseppe Mastini, poznatiji u talijanskoj javnosti kao Giuseppe Ciganin. Iako on danas ima već pedeset sedam godina, riječ je o jednom od najopasnijih i najozloglašenijih kriminalaca koji su ikada djelovali u Italiji.
Našmrkan i pijan u zločinima
Talijanski mediji uspoređuju ga samo s Johnom Dillingerom, a u svijetu kriminala proslavio se još kao dječak. Izuzetno brutalan i beskrupulozan, poznat je po tome da u svađama i sukobima prvo udara i puca, a tek potom, eventualno ulazi u neke rasprave.
Rano je ušao u kriminal. U prvu pucnjavu upustio se kada mu je bilo 11 godina, prvo ubojstvo počinio je s 15. Ubio je nesretnog vozača tramvaja samo kako bi mu uzeo šaku lira iz džepa i skinuo ručni sat sa zgloba. Uhvaćen je nakon bijega, osuđen na zatvor, ali iz njega je pobjegao nakon samo nekoliko mjeseci. Potom je na ulicama talijanskih gradova, ne samo Rima, zaredala serija pljački, otmica, ucjena i spektakularnih bjegova pred policijom.
Nakon jednog od uhićenja pobjegao je i iz poznatog zatvora Pianosa koji se smatrao zatvorom iz kojega je nemoguće pobjeći. Zatvor je, naime, bio na otoku, a zatvoren je 1998.
Zbog svojih spektakularnih akcija, bjegova, sile koju koristi, ali i zbog činjenice kako je u to vrijeme, sredinom osamdesetih, bio prilično zgodan muškarac, Giuseppe Ciganin postao je svojevrsna kultna ličnost. O njemu su bendovi stvarali rock-pjesme, nije silazio s naslovnica novina kada god je bio u bijegu. A bio je često.
No pravu “celebrity” slavu dosegnuo je kada se udružio s dvadesetogodišnjom studenticom Ziarom Pochetti, kćeri siromašnog seljaka. Iako Giuseppe ne govori talijanski, već samo rumunjski jezik, s njom se upustio u ljubavnu vezu, a zajedno su formirali dvojac navlas sličan čuvenom američkom kriminalnom paru Bonnie i Clyde kada su počinili jedan od najtežih zločina u povijesti suvremene Italije.
U ožujku 1986. Giuseppe je upao u vilu bogatog para Paola i Veronike Buratti, pucao je suprugu u glavu, ženi u prsa, a potom je počeo pretraživati kuću. Prije nego što je išta našao, stiglo je osiguranje, a Guiseppe je tek igrom slučaja izbjegao ranjavanje.
Ziara ga je čekala u blizini, a potom su zajedno, nekoliko sati kasnije, oteli dvadesetogodišnjakinju kako bi iznudili otkupninu zanju. Ubacili su je u ukradeni automobil i pohitali prema izlazu iz grada kada su naletjeli na policijsku patrolu. Mastini je izvadio pištolj i ubio jednog, a ranio drugog policajca, a potom su pobjegli prema središtu Rima. Želeći promijeniti vozilo, ugledali su Alfu 75 parkiranu pokraj govornice u kojoj je bio njezin vlasnik. Zaustavili su se, Mastini je naciljao u vlasnika vozila, a Ziara je prebacila taokinju na zadnje sjedalo.
Ali vlasnik je bio policajac u civilu koji je također, još u govornici, izvadio pištolj iz džepa i pucao prema Giuseppeu. U toj gužvi i pucnjavi, taokinja se uspjela otrgnuti i pobjeći, a na poprište je stiglo policijsko pojačanje i svladalo dvoje odmetnika.
Mastini je na suđenju tvrdio da se ničega ne sjeća, da nije bio uračunljiv. Bio je pod utjecajem kokaina i alkohola, no to mu nije pomoglo. Nakon tri godine suđenja osuđen je na doživotni zatvor. Ziara nije dočekala svoju presudu, umrla je u zatvoru od anoreksije. Tijekom svih ovih godina iza rešetaka u zatvoru maksimalne sigurnosti Mastini je naizgled doživio promjenu. Smirio se, zatomio agresivnost i stekao status uzornog zatvorenika. Počeo je dobivati neke poslove unutar zatvora, dolaziti u doticaj s okolinom, a prije godinu dana počeo je, pod nadzorom policajca, raditi i kao domar u zatvoreničkoj školi Cairo Montenotte.
O njemu su govorili u superlativima, tvrdili kako je “mirna duša”, “dobričina”, “tihi radnik”... Sve je to bio privid. Gluma koju je Mastini izvodio godinama kako bi se dokopao svog stvarnog cilja. Prava na jedan slobodni vikend, na izlazak u grad. Tu su mu povlasticu napokon omogućili prije nekoliko dana, ali Mastini se u zatvor više nije vratio. Pobjegao je, ukrao automobil i, vjeruje se, sada upravo bježi prema Rimu.
U potrazi za partnericom
Procjenjuje se kako će za nekoliko dana početi s pljačkama, iznudama ili otmicama, kako će se vratiti starome stilu života. I vjerojatno pri tome neće biti sam. U zatvoru su ga godinama pismima obasipale deseci obožavateljica fasciniranih njegovim “pothvatima” i gotovo je sigurno kako će mu se jedna od njih uskoro pridružiti.
A kako će ovaj put izgledati nova talijanska verzija kriminalnog para, ostaje vidjeti. No prilično je sigurno kako će policija ovaj put biti znatno opreznija, ali i brža na obaraču. Ako ga ikada više sretnu ili uspiju uhvatiti.
i još ga večernji reklamira